Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

712
Hag 2:12 ‘Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posveøeno meso, ili bi
se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to
postalo sveto?’” Sveøenici odgovoriæe: “Ne!”
Hag 2:13 Hagaj dalje upita: “Kad bi netko koji se oneçistio dodirnuvæi
mrtvaca dotakao neæto od onoga, bi li to postalo neçisto?” Sveøenici
odgovoriæe: “Bilo bi neçisto.”
Hag 2:14 Onda Hagaj ovako reçe: “Takav je i ovaj puk, takav je ovaj
narod preda mnom - rijeç je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih,
i sve æto ovdje prinose: sve je neçisto!”
Obeøanje œetve
Hag 2:15 “A sada, promislite u srcu, od danaænjega dana unapredak:
Prije negoli se poçe stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetiætu,
Hag 2:16 kakvi ono bijaste? Dolaœaste hrpi od dvadeset mjerica, a bjeæe
ih samo deset! Dolaœaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bjeæe ih
samo dvadeset!
Hag 2:17 Udarao sam snijeøu, medljikom i gradom svako djelo vaæih
ruku, ali nikoga nema k meni” - rijeç je Jahvina.
Hag 2:18 “Stoga dobro pripazite od danaænjeg dana unapredak - od
dvadeset i çetvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram
Jahvin, pripazite dobro
Hag 2:19 ima li joæ œita u œitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni
maslina nisu raåali! Ali od ovog dana ja øu blagosloviti.”
Obeøanje Zerubabelu
Hag 2:20 Dvadeset i çetvrtoga dana istoga mjeseca doåe rijeç Jahvina
Hagaju drugi put:
Hag 2:21 “Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: ‘Ja øu potresti
nebesa i zemlju!
Hag 2:22 Oborit øu prijestolja kraljevstvima i uniætit øu moø kraljevima
naroda. Prevrnut øu bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit
øe oboreni, past øe od maça brata svojega.’”
Hag 2:23 “Toga dana” - rijeç je Jahve nad Vojskama - “uzet øu te, Zerubabele,
sine Æealtielov, slugo moja” - rijeç je Jahvina - “i stavit øu te kao
peçatnjak, jer tebe izabrah” - rijeç je Jahve nad Vojskama.
ZAHARIJA
Zah 1:1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve doåe rijeç Jahvina
proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.
Zah 1:2 “Jahve se teæko razgnjevio na oce vaæe!
Zah 1:3 Zatim im reci: ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se
meni, i ja øu se vratiti vama’ - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Zah 1:4 ‘Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdaænji proroci.’
Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Vratite se sa zlih putova svojih
i od zlih djela. Ali oni nisu sluæali ni pazili na mene’ - govori Jahve.
Zah 1:5 Gdje su sad oci vaæi? Zar øe dovijeka œivjeti proroci?
Zah 1:6 Ali moje rijeçi i odredbe, koje sam naloœio slugama svojim prorocima,
nisu li stigle vaæe oce? Oni se obratiæe i priznaæe: ‘Jahve nad
Vojskama uçinio je s nama kako bijaæe namislio uçiniti prema naæim
putovima i naæim djelima.’”
Prvo viåenje: Konjanici
Zah 1:7 Dvadeset i çetvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec
Æebat, druge godine Darijeve, doåe rijeç Jahvina proroku Zahariji, sinu
Berekjinu, sinu Idonovu.
Zah 1:8 Imao sam noøu viåenje. Gle, na riåanu çovjek jaæe meåu mirtama
koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riåi, smeåi i bijeli.
Zah 1:9 Upitah: “Koji su ovi, gospodaru?” Anåeo koji je sa mnom govorio
reçe mi: “Ja øu ti pokazati koji su.”
Zah 1:10 Çovjek koji stajaæe meåu mirtama odgovori: “Ovo su oni koje
je poslao Jahve da obilaze zemlju.”
Zah 1:11 Oni se obratiæe anåelu Jahvinu, koji stajaæe meåu mirtama, i
kazaæe: “Obiæli smo zemlju, i gle: sva zemlja poçiva i miruje.”
Zah 1:12 Tada progovori anåeo Jahvin i reçe: “Jahve nad Vojskama,
kada øeæ se veø jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na
koje se veø sedamdeset godina ljuto srdiæ?”
Zah 1:13 A Jahve anåelu koji je govorio sa mnom odgovori utjeænim
rijeçima.
Zah 1:14 I anåeo koji je govorio sa mnom reçe mi: “Objavi ovo: ‘Ovako
govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem
i za Sion,