Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

936
Otk 6:12 I vidjeh: kad Jaganjac otvori æesti peçat, potres velik nasta. I
sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.
Otk 6:13 I zvijezde padoæe s neba na zemlju kao æto smokva smokvice
stresa kad je potrese œestok vjetar.
Otk 6:14 Nebo iæçeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci
pokrenuæe s mjesta.
Otk 6:15 Kraljevi zemaljski, i velikaæi, i vojvode, i bogataæi, i moguønici,
rob i slobodnjak - svi se skriæe u æpilje i peøine gorske
Otk 6:16 govoreøi gorama i peøinama: “Padnite na nas i skrijte nas od
lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdœbe Jaganjçeve.
Otk 6:17 Jer doåe Dan onaj veliki srdœbe njihove i tko øe opstati!”
Sluge Boœje bit øe poæteåene
Otk 7:1 Nakon toga vidjeh: çetiri anåela stoje na çetiri kraja zemlje
zadrœavajuøi çetiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puæe ni zemljom
ni morem nit ikojim drveøem.
Otk 7:2 I vidjeh drugoga jednog anåela gdje uzlazi od istoka sunçeva s
peçatom Boga œivoga. On povika iza glasa onoj çetvorici anåela kojima
bi dano nauditi zemlji i moru:
Otk 7:3 “Ne udite ni zemlji ni moru ni drveøu dok ne opeçatimo sluge
Boga naæega na çelima!”
Otk 7:4 I zaçujem broj opeçaøenih - sto çetrdeset i çetiri tisuøe
opeçaøenih iz svih plemena sinova Izraelovih:
Otk 7:5 iz plemena Judina dvanaest tisuøa opeçaøenih, iz plemena
Rubenova dvanaest tisuøa, iz plemena Gadova dvanaest tisuøa,
Otk 7:6 iz plemena Aæerova dvanaest tisuøa, iz plemena Naftalijeva
dvanest tisuøa, iz plemena Manaæeova dvanaest tisuøa,
Otk 7:7 iz plemena Æimunova dvanaest tisuøa, iz plemena Levijeva
dvanaest tisuøa, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuøa,
Otk 7:8 iz plemena Zebulunova dvanaest tisuøa, iz plemena Josipova
dvanaest tisuøa, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuøa opeçaøenih.
Slavodobiøe izabranika na nebu
Otk 7:9 Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoætva, æto ga nitko ne mogaæe
izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred
prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u
rukama.
Otk 7:10 Viçu iz glasa: “Spasenje Bogu naæemu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!”
Otk 7:11 I svi anåeli, æto stajahu uokolo prijestolja i starjeæina i çetiriju
biøa, padoæe pred prijestoljem niçice, na svoja lica,
Otk 7:12 i pokloniæe se Bogu govoreøi: “Amen! Blagoslov i slava, i
mudrost, i zahvalnica, i çast, i moø i snaga Bogu naæemu u vijeke vjekova.
Amen.”
Otk 7:13 I jedan me od starjeæina upita: “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko
su i odakle doåoæe?”
Otk 7:14 Odgovorih mu: “Gospodine moj, ti to znaæ.” A on øe mi: “Oni
doåoæe iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi
Jaganjçevoj.
Otk 7:15 Zato su pred prijestoljem Boœjim i sluœe mu dan i noø u hramu
njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet øe Æator svoj nad njima.
Otk 7:16 Neøe viæe gladovati ni œeåati, neøe ih viæe paliti sunce nit ikakva
œega
Otk 7:17 jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit øe pastir njihov i vodit
øe ih na izvore voda œivota. I otrt øe Bog svaku suzu s oçiju njihovih.”
Sedmi peçat
Otk 8:1 Kad Jaganjac otvori sedmi peçat, nasta muk na nebu oko pola
sata.
Molitve svetih pospjeæuju Veliki dan
Otk 8:2 I vidjeh: sedmorici anåela æto stoje pred Bogom dano je sedam
trubalja.
Otk 8:3 I drugi jedan anåeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na
œrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese
na zlatni œrtvenik pred prijestoljem.
Otk 8:4 I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anåelove pred lice
Boœje.
Otk 8:5 Anåeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa œrtvenika i prosu na
zemlju. I udariæe gromovi, i glasovi, i munje, i potres.
Prve çetiri trublje
Otk 8:6 A sedam anåela sa sedam trubalja pripremiæe se da zatrube.
Otk 8:7 Prvi zatrubi. I nastadoæe tuça i oganj, pomijeæani s krvlju, i budu
baçeni na zemlju. I treøina zemlje izgorje, i treøina stabala izgorje, i sva
zelena trava izgorje.