Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

617
zloøe svoje i prestanu kaditi tuåim bogovima.
Jer 44:6 Zato se izli gnjev moj i srdœba moja i rasplamtje se u gradovima
judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriæe u pustoæ i razvaline,
kao æto su danas.
Jer 44:7 Zaæto sami svaljujete na se tako golemu nesreøu” - govori Jahve,
Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - “te sami do korijena istrebljujete iz
Judeje sve muæko i œensko, djecu i dojençad, te vam ni ostatka ostati
neøe,
Jer 44:8 jer me vrijeåate djelima ruku svojih, kadeøi tuåim bogovima u
zemlji egipatskoj, u koju ste doæli prebivati, a bit øete iskorijenjeni i postat
øete kletva i ruglo meåu svim narodima na zemlji?
Jer 44:9 Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva
judejskih, bezakonja knezova svojih i œena njihovih i bezakonja svoja,
bezakonja œena svojih, poçinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?
Jer 44:10 Do dana danaænjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu œivjeli
po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima
vaæim.”
Jer 44:11 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: “Evo,
okreøem svoje lice vama, na nesreøu vaæu, da zatrem svu zemlju judejsku.
Jer 44:12 Odnijet øu ostatak Judeje koji je odluçio da ide u zemlju
egipatsku da se ondje stani; svi øe izginuti u zemlji egipatskoj, past øe
od maça, od gladi øe pogibati, poginut øe svi, malo i veliko, pomrijet øe
od maça i gladi, i bit øe prokletstvo, uœas, kletva i poruga.
Jer 44:13 Kaznit øu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao æto sam kaznio
Jeruzalem: maçem, glaåu i kugom.
Jer 44:14 A od ostatka Judeje koji je doæao da se stani u Egiptu, nitko
neøe uteøi ni preœivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom
im duæe çeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neøe
vratiti, osim izbjeglica.”
Jer 44:15 I tada svi muækarci koji su znali da im œene kade tuåim
bogovima, i sve nazoçne œene, u velikom mnoætvu, i sav narod æto
œivljaæe u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriæe Jeremiji:
Jer 44:16 “Rijeçi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne sluæamo;
Jer 44:17 naprotiv, i dalje øemo se drœati zadane rijeçi: kadit øemo
nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao æto smo i mi i oci naæi, naæi kraljevi
i knezovi çinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada
imadosmo kruha izobilja, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreøa.
Jer 44:18 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj
ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maça i gladi pogibali.”
Jer 44:19 A œene rekoæe: “Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj
ljevanice, zar joj bez znanja svojih muœeva peçemo kolaçe u obliku lika
njezina i lijevamo ljevanice?”
Jer 44:20 Tada Jeremija svemu narodu, muækarcima i œenama, i svim
ljudima koji su mu tako govorili reçe:
Jer 44:21 “Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan æto
ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaæi, vaæi kraljevi, knezovi
i puk zemaljski?
Jer 44:22 Jahve viæe nije mogao podnositi zlodjela vaæih i gnusoba koje
poçiniste, i zato se zemlja vaæa pretvorila u pustoæ i ruæevine, u
prokletstvo, bez stanovnika, kao æto je i danas.
Jer 44:23 Zbog toga æto ste, prinoseøi tamjan, zgrijeæili Jahvi, æto Jahvina
glasa ne sluæaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i
svjedoçanstava ne drœaste, snaåe vas ova nevolja, kakva je danas.”
Jer 44:24 Zatim reçe Jeremija svemu narodu, osobito œenama: “Çujte
rijeç Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:
Jer 44:25 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Vi œene,
ono æto vaæa usta obeøaju, to vaæe ruke moraju i izvræiti. Rekoste: ‘Mi
øemo se tvrdo drœati zavjeta æto ih uçinismo: kaditi kraljici nebeskoj i
lijevati joj ljevanice.’ Drœite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno
ljevanice!
Jer 44:26 Ali çujte zato rijeç Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji
egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,’ govori Jahve. ‘U
svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neøe viæe izustiti mojega
imena; nitko neøe reøi: ‘Œivoga mi Jahve!’
Jer 44:27 Evo, bdijem nad njima, na nesreøu, a ne na dobro njihovo: svi
ljudi judejski æto su u zemlji egipatskoj poginut øe od maça i gladi do
potpunog istrebljenja.
Jer 44:28 I bit øe malo onih koji øe izbjeøi maçu i vratiti se iz egipatske
zemlje u zemlju judejsku. Onda øe sav ostatak judejski, svi koji doåoæe