Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

754
Mar 3:18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva
i Tadeja i Æimuna Kananajca
Mar 3:19 i Judu Iækariotskoga, koji ga izda.
Neodrœive klevete
Mar 3:20 I doåe Isus u kuøu. Opet se skupi toliko mnoætvo da nisu mogli
ni jesti.
Mar 3:21 Çuvæi to, doåoæe njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: “Izvan
sebe je!”
Mar 3:22 I pismoznanci æto siåoæe iz Jeruzalema govorahu: “Beelzebuba
ima, po poglavici åavolskom izgoni åavle.”
Mar 3:23 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraæe: “Kako moœe
Sotona Sotonu izgoniti?
Mar 3:24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne moœe opstati.
Mar 3:25 Ili: ako se kuøa u sebi razdijeli, ona ne moœe opstati.
Mar 3:26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne moœe
opstati, nego mu je kraj.
Mar 3:27 Nitko, dakako, ne moœe u kuøu jakoga uøi i oplijeniti mu
pokuøstvo ako prije jakoga ne sveœe. Tada øe mu kuøu oplijeniti!”
Mar 3:28 Doista, kaœem vam, sve øe se oprostiti sinovima ljudskima,
koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
Mar 3:29 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproætenja dovijeka;
krivac je grijeha vjeçnoga.”
Mar 3:30 Jer govorahu: “Duha neçistoga ima.”
Prava rodbina Isusova
Mar 3:31 I doåu majka njegova i braøa njegova. Ostanu vani, a k njemu
poæalju neka ga pozovu.
Mar 3:32 Oko njega je sjedjelo mnoætvo. I reknu mu: “Eno vani majke
tvoje i braøe tvoje, traœe te!”
Mar 3:33 On im odgovori: “Tko je majka moja i braøa moja?”
Mar 3:34 I okruœi pogledom po onima æto su sjedjeli oko njega u krugu
i kaœe: “Evo majke moje, evo braøe moje!
Mar 3:35 Tko god vræi volju Boœju, on mi je brat i sestra i majka.”
Isus govori u prispodobama
Mar 4:1 I poçe opet pouçavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te
on uåe u laåu i sjede na moru, a sve ono mnoætvo bijaæe uz more, na
kopnu.
Mar 4:2 Pouçavao ih je u prispodobama mnogoçemu. Govorio im u
pouci:
Prispodoba o sijaçu
Mar 4:3 “Posluæajte! Gle, iziåe sijaç sijati.
Mar 4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doåoæe ptice i pozobaæe
ga.
Mar 4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaæe dosta zemlje.
Odmah izniknu jer nemaæe duboke zemlje.
Mar 4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaæe korijenja, osuæi se.
Mar 4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguæi ga te ploda ne
donese.
Mar 4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i
razmnoœi, te donese: jedno tridesetostruko, jedno æezdesetostruko,
jedno stostruko.”
Mar 4:9 I doda: “Tko ima uæi da çuje, neka çuje!”
Svrha prispodoba
Mar 4:10 Kad bijaæe nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom
pitahu ga o prispodobama.
Mar 4:11 I govoraæe im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Boœjega, a
onima vani sve biva u prispodobama:
Mar 4:12 da gledaju, gledaju - i ne vide, sluæaju, sluæaju - i ne razumiju,
da se ne obrate pa da im se otpusti.”
Tumaçenje prispodobe o sijaçu
Mar 4:13 I kaœe im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako øete onda
razumjeti prispodobe uopøe?
Mar 4:14 Sijaç sije Rijeç.
Mar 4:15 Oni uz put, gdje je Rijeç posijana, jesu oni kojima, netom çuju,
odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeç u njih posijanu.
Mar 4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad çuju Rijeç, odmah je
s radoæøu prime,
Mar 4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja
ili progonstvo zbog Rijeçi, odmah se sablazne.
Mar 4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji posluæaju Rijeç,
Mar 4:19 ali nadoæle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale
poœude uguæe Rijeç te ona ostane bez ploda.