Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

421
Job 1:16 Dok je on joæ to govorio, doåe drugi i reçe: “Oganj Boœji udari
s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proœdrije. Jedini ja utekoh da ti
javim.”
Job 1:17 Dok je joæ govorio, doåe treøi i reçe: “Kaldejci navaliæe sa tri
çete na tvoje deve i oteæe ih, pobivæi momke oætrim maçem. Jedini ja
utekoh da ti javim.”
Job 1:18 Dok je ovaj joæ govorio, doåe çetvrti i reçe: “Tvoji su sinovi i
køeri jeli i pili vino u kuøi najstarijeg brata.
Job 1:19 I gle, vjetar se silan diœe iz pustinje, udari na sva çetiri ugla
kuøe, obori je na djecu te ona zaglaviæe. Jedini ja utekoh da ti javim.”
Job 1:20 Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa niçice
pade na zemlju, pokloni se
Job 1:21 i reçe: “Go iziåoh iz krila majçina, go øu se onamo i vratiti.
Jahve dao, Jahve oduzeo!
Blagoslovljeno ime Jahvino!”
Job 1:22 Uza sve to, nije sagrijeæio Job niti je kakvu ludost protiv Boga
izustio.
Job 2:1 Jednoga dana doåu opet sinovi Boœji da stanu pred Jahvu, a
meåu njima pristupi i Satan.
Job 2:2 Jahve tad upita Satana: “Odakle dolaziæ?” - “Evo proåoh zemljom
i obiåoh je”, odgovori on.
Job 2:3 Nato øe Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na
zemlji nema ravna. Çovjek je to neporoçan i pravedan: boji se Boga i
kloni zla! On je joæ postojan u neporoçnosti, pa si me uzalud izazvao da
ga upropastim.”
Job 2:4 A Satan odvrati: “Koœa za koœu! Sve æto çovjek ima dat øe za
œivot.
Job 2:5 Ali pruœi ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice øe te prokleti!”
Job 2:6 “Neka ti bude! - reçe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; œivot mu
samo saçuvaj!”
Job 2:7 I Satan ode ispred lica Jahvina.
On udari Joba zlim priætem od tabana do tjemena.
Job 2:8 Job uze crijep da se struœe njime i sjede u pepeo.
Job 2:9 Tada mu njegova œena reçe: “Zar si joæ postojan u neporoçnosti?
Prokuni Boga i umri!”
Job 2:10 Job joj odgovori: “Brbljaæ kao luåakinja! Kad od Boga primamo
dobro, zar da onda i zlo ne primimo?” U svemu tome Job nije sagrijeæio
svojim usnama.
Job 2:11 U to çuæe tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiæe;
svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Æuaha, Sofar
iz Naama - i odluçiæe da odu zajedno oœaliti ga i utjeæiti.
Job 2:12 A kad su izdaleka upravili oçi na njega, nisu ga prepoznali. Tad
udariæe u plaç; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.
Job 2:13 Potom sjedoæe kraj njega na zemlju i ostadoæe tako sedam
dana i sedam noøi. Nijedan mu ne progovori ni rijeçi, jer vidjeæe da je
velika njegova bol.
Job proklinje dan kada se rodio
Job 3:1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
Job 3:2 poçe svoju besjedu i reçe:
Job 3:3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noøi æto javi: ‘Zaçeo se
djeçak!’
Job 3:4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne
spominjao, svjetlost sunçeva ne svijetlila mu viæe!
Job 3:5 Mrak i sjena smrtna o njega se otimali, posvema ga tmina gusta
prekrila, pomrçine dnevne stravom ga morile!
Job 3:6 O, da bi ga tama svega presvojila, neka se ne dodaje danima
godine, neka ne ulazi u brojenje mjeseci!
Job 3:7 A noø ona bila œalosna dovijeka, ne çulo se u njoj radosno klicanje!
Job 3:8 Prokleli je oni ætono dan proklinju i Levijatana probuditi su kadri!
Job 3:9 Pomrçale zvijezde njezina svanuøa, zaludu se ona vidjelu
nadala, i zorinih vjeåa ne gledala nigda!
Job 3:10 Æto mi od utrobe ne zatvori vrata da skrije muku od mojih oçiju!
Job 3:11 Æto nisam mrtav od krila materina, æto ne izdahnuh izlazeøi iz
utrobe?
Job 3:12 Çemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka
podoje?
Job 3:13 U miru bih vjeçnom poçivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih
uœivao
Job 3:14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,