Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

399
Ezr 8:20 A od posluœitelja koje su David i glavari postavili levitima da im
sluœe: dvije stotine i dvadeset posluœitelja. Svi su bili poimence
zabiljeœeni.
Ezr 8:21 Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se
ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj
djeci i svemu blagu svojem.
Ezr 8:22 Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas ætite
putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: “Ruka je Boga naæega
ispruœena da blagoslovi sve one koji ga traœe; njegova snaga i gnjev
njegov nad onima su koji ga ostavljaju.”
Ezr 8:23 I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas
usliæa.
Ezr 8:24 Izabrao sam dvanaest glavara sveøeniçkih, Æerebju i Haæabju,
i s njima desetoricu njihove braøe;
Ezr 8:25 izmjerih im srebro, zlato i posuåe, darove koje su kralj, njegovi
savjetnici, velikaæi i svi Izraelci darovali za Dom Boga naæega.
Ezr 8:26 Izmjerih i stavih u njihove ruke æest stotina i pedeset talenata
srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata,
Ezr 8:27 dvadeset zlatnih çaæa od tisuøu darika i dva vrça od dobre
pozlaøene mjedi, skupocjene kao zlato.
Ezr 8:28 I rekoh im: “Vi ste Jahvi posveøeni; ovo je posuåe posveøeno,
ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaæih.
Ezr 8:29 Pazite i çuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima
sveøeniçkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu,
u dvoranama Doma Jahvina.”
Ezr 8:30 Sveøenici i leviti primiæe, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuåe
da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga naæega.
Ezr 8:31 Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave
da poåemo u Jeruzalem: ruka Boga naæega bijaæe nad nama; on nas je
na putu ætitio od napada neprijatelja i od pljaçkaæa.
Ezr 8:32 Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali.
Ezr 8:33 Çetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuåe u Domu
Boga naæega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio
Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Jeæuin, i
Noadja, sin Binujev.
Ezr 8:34 Sve je bilo na broju i teœini. Zabiljeœena je tada sveukupna teœina.
Ezr 8:35 oni koji su se vratili iz suœanjstva, povratnici, prinijeæe œrtvu
paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i
æest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe
- sve to kao paljenicu Jahvi.
Ezr 8:36 Zatim predaæe kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima
s one strane Rijeke i oni pomogoæe narod i Dom Boœji.
Prekid brakova sa strancima
Ezr 9:1 Poæto je sve to ureåeno, doåoæe mi glavari govoreøi: “Izraelski
narod, sveøenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u
njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Periœana,
Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipøana i Amorejaca,
Ezr 9:2 nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za œene njihove køeri:
sveti rod pomijeæao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su
poçinili tu nevjernost.”
Ezr 9:3 Na tu vijest razderah svoju odjeøu i svoj ogrtaç, çupao sam kosu
i bradu svoju i sjedoh utuçen.
Ezr 9:4 Svi koji su strahovali od rijeçi Boœje sakupili se oko mene zbog
nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuçen, sve do
veçernje œrtve.
Ezr 9:5 A o veçernjoj œrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeøe i
ogrtaça, padoh na koljena, raæirih ruke prema Jahvi, Bogu svome,
Ezr 9:6 i rekoh: “Boœe moj! Stid me i bojim se podiøi svoje lice k tebi,
Boœe moj! Jer su se umnoœila zlodjela naæa preko glave i grijesi su se
naæi nagomilali do neba.
Ezr 9:7 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog
zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi
naæi i sveøenici naæi - pod maç, u suœanjstvo, u plijen i na sramotu, kao
æto je to i danas.
Ezr 9:8 Ali sada, za kratko vrijeme, uçinio nam je Jahve, Bog naæ, milost
i ostavi nam Ostatak i dade nam utoçiæte u svome svetom mjestu: tako
nam je Bog naæ prosvijetlio oçi i dao nam malo œivota u robovanju naæem.
Ezr 9:9 Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu naæem nije nikada ostavio
Bog naæ: nego nam dade te naåosmo milost u perzijskih kraljeva, dade
nam snage da podignemo Dom Boga naæega i da obnovimo njegove
ruæevine i pribavi nam utoçiæte u Judeji i Jeruzalemu.