Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

940
Otk 14:3 Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred çetiri biøa i pred
starjeæinama. Nitko ne mogaæe nauçiti te pjesme doli one sto çetrdeset
i çetiri tisuøe - otkupljeni sa zemlje.
Otk 14:4 Ti se ne okaljaæe sa œenama, djevci su. Oni prate Jaganjca
kamo god poåe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;
Otk 14:5 na ustima se njihovim laœ ne naåe, neporoçni su.
Anåeli navjeæøuju ças suda
Otk 14:6 I vidjeh: drugi jedan anåeo leti posred neba s evanåeljem
vjeçnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i
jeziku i puku.
Otk 14:7 Viçe iza glasa: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doåe ças
suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i
izvore voda!”
Otk 14:8 Za njim eto drugog anåela koji govori: “Pade, pade Babilon,
veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!”
Otk 14:9 Za njima eto i treøeg anåela koji vikaæe iza glasa: “Tko god se
klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi œig na çelo ili ruku,
Otk 14:10 pit øe vino gnjeva Boœjega, nerazvodnjeno, natoçeno veø u
çaæi srdœbe njegove! I bit øe udaren na muke u ognju i sumporu svetim
anåelima naoçigled i naoçigled Jaganjcu.
Otk 14:11 Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noøu
nemaju poçinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi
œig s imenom njezinim.”
Otk 14:12 U tom je postojanost svetih - onih æto çuvaju zapovijedi Boœje
i vjeru Isusovu.
Otk 14:13 I zaçujem glas s neba: “Piæi! Od sada blaœeni mrtvi koji umiru
u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoçinu od svojih trudova! Jer prate
ih djela njihova!”
Kosidba pogana
Otk 14:14 I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Çovjeçji;
na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oætar srp.
Otk 14:15 I drugi jedan anåeo iziåe iz hrama viçuøi iza glasa onomu æto
sjedi na oblaku: “Mahni srpom i œanji jer doåe ças œetvi, zrela je œetva
zemaljska!”
Otk 14:16 I onaj æto sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi
poœnjevena.
Otk 14:17 I drugi jedan anåeo iziåe iz hrama nebeskoga. I on imaæe
oætar srp.
Otk 14:18 I od œrtvenika iziåe drugi anåeo - onaj koji ima vlast nad ognjem
- pa povika iza glasa onomu, s oætrim srpom: “Mahni oætrim srpom i
poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri groœåe!”
Otk 14:19 I anåeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano
baci u veliku kacu gnjeva Boœjega.
Otk 14:20 Gazila se kaca izvan grada te poteçe krv iz kace konjima do
uzda, tisuøu i æest stotina stadija uokolo.
Mojsijev i Jaganjçev hvalospjev
Otk 15:1 I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i çudesno: sedam
anåela sa sedam zala posljednjih - s njima se navræuje gnjev Boœji.
Otk 15:2 I vidjeh kao neko more od prozirca pomijeæano s ognjem. Oni
koji pobijediæe Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od
prozirca s citrama Boœjim u ruci.
Otk 15:3 Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Boœjega, i pjesmu Jaganjçevu:
“Velika su i çudesna djela tvoja, Gospodine, Boœe, Svevladaru! Pravedni
su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!
Otk 15:4 Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si
jedini svet! I zato svi øe narodi doøi i klanjati se pred tobom jer se oçitovahu
pravedna djela tvoja!”
Sedam çaæa gnjeva Boœjega
Otk 15:5 Nakon toga vidjeh: otvori se hram Æatora svjedoçanstva na
nebu!
Otk 15:6 Iziåe sedam anåela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu
u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.
Otk 15:7 Jedno od çetiri biøa dade sedmorici anåela sedam zlatnih çaæa,
punih gnjeva Boga koji œivi u vijeke vjekova.
Otk 15:8 I hram se napuni dimom od Slave Boœje i od njegove snage te
nitko ne mogaæe uøi u hram dok se ne navræi sedam zala sedmorice
anåela.
Otk 16:1 I zaçujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anåela: “Hajdete,
izlijte sedam çaæa gnjeva Boœjega na zemlju!”
Otk 16:2 Ode prvi i izli svoju çaæu na zemlju. I pojavi se çir, koban i bolan,
na ljudima æto nose œig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.