Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

529
Pro 1:16 Rekoh onda sam sebi: “Gle, stekao sam veøu mudrost nego
bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj skupio je golemu
mudrost i znanje.”
Pro 1:17 Mudrost pomnjivo prouçih, a tako i glupost i ludost, ali sam
spoznao da je to pusta tlapnja.
Pro 2:1 Mnogo mudrosti - mnogo jada; æto viæe znanja, to viæe boli.
Pro 2:2 Tad rekoh u srcu svom: “Daj da okuæam uœitak i vidim æto naslada
pruœa” - ali gle: i to je ispraznost!
Pro 2:2 O smijehu rekoh: “Ludost je”; o uœitku: “Çemu valja?”
Pro 2:3 Odluçih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poœeljeh
prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreøava li ljude ono æto pod nebesima
çine za izbrojenih dana svojega œivota.
Pro 2:4 Uçinih velika djela: sazidah sebi palaçe, zasadih vinograde;
Pro 2:5 uredih perivoje i voønjake, nasadih u njima voøke svakojake.
Pro 2:6 Naçinih jezera da plodna sadiæta natapam.
Pro 2:7 Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaøe, a tako i
stada krupne i sitne stoke viæe no itko prije mene u Jeruzalemu.
Pro 2:8 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih
pjevaçe i pjevaçice i svakoga raskoæja ljudskog, sve ækrinju na ækrinji.
Pro 2:9 I postadoh tako velik, veøi no bilo tko prije mene u Jeruzalemu;
a nije me ni mudrost moja ostavila.
Pro 2:10 I æto god su mi oçi poœeljele, nisam im uskratio, niti branih srcu
svojemu kakva veselja, veø se srce moje veselilo svakom trudu mojem,
i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
Pro 2:11 A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore æto uloœih da do
njih doåem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I niæta nema
valjano pod suncem.
Pro 2:12 Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Æto, na
priliku, çini kraljev nasljednik? Ono æto je veø uçinjeno.
Pro 2:13 I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao æto je svjetlost
bolja od tame.
Pro 2:14 Mudracu su oçi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoåer
znam da obojicu stiœe ista kob.
Pro 2:15 Zato rekoh u sebi: “Kakva je sudbina luåaku, takva je i meni.
Çemu onda œudjeti za mudroæøu?” I rekoh u srcu: “I to je ispraznost!”
Pro 2:16 Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu øe
poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao
i bezumnik.
Pro 2:17 Omrznuh œivot, jer mi se uçini muçnim sve æto se zbiva pod
suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
Pro 2:18 Zamrzih sve za æto sam se pod suncem trudio i æto sad ostavljam
svome nasljedniku.
Pro 2:19 Tko zna hoøe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on øe biti gospodar
sve moje muke u koju uloœih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to
je ispraznost.
Pro 2:20 I stao sam srcem oçajavati zbog velikog napora kojim sam se
trudio pod suncem.
Pro 2:21 Jer çovjek se trudi mudro i umjeæno i uspjeæno, pa sve to mora
ostaviti u baætinu drugomu koji se oko toga nije uopøe trudio. I to je
ispraznost i velika nevolja.
Pro 2:22 Jer æto on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem
podnio?
Pro 2:23 Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige;
çak ni noøu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
Pro 2:24 Nema çovjeku druge sreøe veø jesti i piti i biti zadovoljan svojim
poslom. I to je, vidim, dar Boœje ruke.
Pro 2:25 Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.
Pro 2:26 Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a
greæniku nameøe zadaøu da kupi i skuplja za onoga tko je po volji Bogu.
I to je ispraznost i pusta tlapnja.
Pro 3:1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Pro 3:2 Vrijeme raåanja i vrijeme umiranja; vrijeme saåenja i vrijeme
çupanja posaåenog.
Pro 3:3 Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeçenja; vrijeme ruæenja i vrijeme
graåenja.
Pro 3:4 Vrijeme plaça i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme
plesanja.
Pro 3:5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme skupljanja kamenja; vrijeme
grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Pro 3:6 Vrijeme traœenja i vrijeme gubljenja; vrijeme çuvanja i vrijeme
odbacivanja.