Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

701
Jon 1:15 I uzevæi Jonu, baciæe ga u more - i more presta bjesnjeti.
Jon 1:16 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoæe œrtvu Jahvi i
uçiniæe zavjete.
Jona izbavljen
Jon 2:1 Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noøi
ostade Jona u ribljoj utrobi.
Jon 2:2 Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.
Jon 2:3 On reçe: “Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliæa; iz utrobe
Podzemlja zazvah, i ti si mi çuo glas.
Jon 2:4 Ti me baci moru u dubine, i voda me opteçe. Sve poplave tvoje
i valovi oboriæe se na me.
Jon 2:5 Pomislih: odbaçen sam ispred oçiju tvojih. Ali ipak oçi upirem
svetom Hramu tvojem.
Jon 2:6 Vode me do grla okruœiæe, bezdan me opkoli. Trave mi glavu
omotaæe,
Jon 2:7 siåoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriæe zauvijek
zasuni zemljini. Ali ti iz jame izvadi œivot moj, o Jahve, Boœe moj.
Jon 2:8 Samo æto ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se
moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.
Jon 2:9 Oni koji ætuju isprazna niætavila milost svoju ostavljaju.
Jon 2:10 A ja øu ti s pjesmom zahvalnicom œrtvu prinijeti. Æto se zavjetovah,
ispunit øu. Spasenje je od Gospoda.”
Jon 2:11 Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
Obraøenje Ninive i boœanski oprost
Jon 3:1 Rijeç Jahvina doåe Joni drugi put:
Jon 3:2 “Ustani,” reçe mu, “idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu
æto øu ti reøi.”
Jon 3:3 Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva
bijaæe grad velik do Boga - tri dana hoda.
Jon 3:4 Jona proåe gradom dan hoda, propovijedajuøi: “Joæ çetrdeset
dana i Niniva øe biti razorena.”
Jon 3:5 Ninivljani povjerovaæe Bogu; oglasiæe post i obukoæe se u
kostrijet, svi od najveøega do najmanjega.
Jon 3:6 Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide
plaæt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.
Jon 3:7 Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaæa oglasi i objavi u
Ninivi: “Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse niæta, ni da pasu, ni da
vodu piju.
Jon 3:8 Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeøu, da glasno Boga
zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je
çinio.
Jon 3:9 Tko zna, moœda øe se povratiti Bog, smilovati se i odustati od
ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?”
Jon 3:10 Bog vidje æto su çinili: da se obratiæe od svojega zlog puta. I
saœali se Bog zbog nesreøe kojom im bijaæe zaprijetio i ne uçini.
Prorokov gnjev i Boœji odgovor
Jon 4:1 Joni bi veoma krivo i rasrdi se.
Jon 4:2 I ovako se pomoli Jahvi: “Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok joæ
u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeøi u Taræiæ; jer znao sam
da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosråem i da se
nad nesreøom brzo saœaliæ.
Jon 4:3 Sada, Jahve, uzmi moj œivot, jer mi je bolje umrijeti nego œivjeti.”
Jon 4:4 Jahve odgovori: “Srdiæ li se ti s pravom?”
Jon 4:5 Jona iziåe iz grada i sjede s istoka gradu; naçini ondje kolibu i
sjede pod njom u hlad da vidi æto øe biti od grada.
Jon 4:6 A Jahve Bog uçini da izraste bræljan nad Jonom i pruœi sjenu
njegovoj glavi te da ga izlijeçi od zlovolje. Jona se bræljanu veoma obradova.
Jon 4:7 Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bræljan,
i on usahnu.
Jon 4:8 Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruø istoçni vjetar; sunce je
palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poœelje umrijeti i reçe: “Bolje mi
je umrijeti nego œivjeti.”
Jon 4:9 Bog upita Jonu: “Srdiæ li se s pravom zbog bræljana?” On odgovori:
“Da, s pravom sam ljut nasmrt.”
Jon 4:10 Jahve mu reçe: “Tebi je œao bræljana oko kojega se nisi trudio,
nego je u jednu noø nikao i u jednu noø usahnuo.
Jon 4:11 A meni da ne bude œao Ninive, grada velikoga, u kojem ima
viæe od sto i dvadeset tisuøa ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo,
a uz to i mnogo œivotinja!”