Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

804
Iva 3:13 Nitko nije uzaæao na nebo doli onaj koji siåe s neba, Sin Çovjeçji.
Iva 3:14 I kao æto je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut
Sin Çovjeçji
Iva 3:15 da svaki koji vjeruje u njemu ima œivot vjeçni.
Iva 3:16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinoroåenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da
ima œivot vjeçni.
Iva 3:17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se
svijet spasi po njemu.
Iva 3:18 Tko vjeruje u njega, ne osuåuje se; a tko ne vjeruje, veø je
osuåen æto nije vjerovao
u ime jedinoroåenoga Sina Boœjega.
Iva 3:19 A ovo je taj sud: Svjetlost je doæla na svijet, ali ljudi su viæe ljubili
tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.
Iva 3:20 Uistinu, tko god çini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da
se ne razotkriju djela njegova;
Iva 3:21 a tko çini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su
djela njegova u Bogu uçinjena.”
Posljednje svjedoçanstvo Krstiteljevo
Iva 3:22 Poslije toga ode Isus sa svojim uçenicima u Judejsku zemlju.
Tu je boravio s njima i krstio.
Iva 3:23 A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaæe mnogo
vode. Ljudi su dolazili i krstili se.
Iva 3:24 Jer Ivan joæ nije bio baçen u tamnicu.
Iva 3:25 Izmeåu Ivanovih uçenika i nekog Œidova nastade tako prepirka
o çiæøenju.
Iva 3:26 Doåoæe Ivanu i rekoæe mu: “Uçitelju, onaj koji s tobom bijaæe s
onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedoçio - on eno krsti i svi hrle k
njemu.”
Iva 3:27 Ivan odgovori: “Nitko ne moœe sebi uzeti niæta ako mu nije dano
s neba.
Iva 3:28 Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego
poslan sam pred njim.’
Iva 3:29 Tko ima zaruçnicu, zaruçnik je. A prijatelj zaruçnikov, koji stoji
uza njega i sluæa ga, klikøe od radosti na glas zaruçnikov. Ta se moja
radost upravo ispunila.
Iva 3:30 On treba da raste, a ja da se umanjujem.
Iva 3:31 Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski
je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:
Iva 3:32 æto je vidio i çuo - za to svjedoçi, a svjedoçanstva njegova nitko
ne prima.
Iva 3:33 Tko primi njegovo svjedoçanstvo, potvråuje da je Bog istinit.
Iva 3:34 Uistinu, onaj koga Bog posla Boœje rijeçi govori jer Bog Duha ne
daje na mjeru.
Iva 3:35 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.
Iva 3:36 Tko vjeruje u Sina, ima vjeçni œivot; a tko neøe da vjeruje u Sina,
neøe vidjeti œivota; gnjev Boœji ostaje na njemu.”
Iva 4:1 Kad Gospodin dozna da su farizeji doçuli kako on, Isus, okuplja
i krsti viæe uçenika nego Ivan -
Iva 4:2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uçenici -
Iva 4:3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
Iva 4:4 Morao je proøi kroza Samariju.
Iva 4:5 Doåe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja æto
ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
Iva 4:6 Ondje bijaæe zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na
zdencu. Bila je otprilike æesta ura.
Iva 4:7 Doåe neka œena Samarijanka zahvatiti vode. Kaœe joj Isus: “Daj
mi piti!”
Iva 4:8 Njegovi uçenici bijahu otiæli u grad kupiti hrane.
Iva 4:9 Kaœe mu na to Samarijanka: “Kako ti, Œidov, iæteæ piti od mene,
Samarijanke?” Jer Œidovi se ne druœe sa Samarijancima.
Iva 4:10 Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Boœji i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode œive.”
Iva 4:11 Odvrati mu œena: “Gospodine, ta nemaæ ni çime bi zahvatio, a
zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda œiva?
Iva 4:12 Zar si ti moœda veøi od oca naæeg Jakova koji nam dade ovaj
zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Iva 4:13 Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet øe oœednjeti.
Iva 4:14 A tko bude pio vode koju øu mu ja dati, ne, neøe oœednjeti
nikada: voda koju øu mu ja dati postat øe u njemu izvorom vode koja
struji u œivot vjeçni.”