Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

778
Luk 6:38 Dajite i dat øe vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna
dat øe se u krilo vaæe jer mjerom kojom mjerite vama øe se zauzvrat
mjeriti.”
Luk 6:39 A kaza im i prispodobu: “Moœe li slijepac slijepca voditi? Neøe
li obojica u jamu upasti?
Luk 6:40 Nije uçenik nad uçiteljem. Pa i tko je posve douçen, bit øe samo
kao njegov uçitelj.”
Luk 6:41 “Æto gledaæ trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne
opaœaæ?
Luk 6:42 Kako moœeæ kazati bratu svomu: ‘Brate, daj da izvadim trun
koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiæ? Licemjere! Izvadi
najprije brvno iz oka svoga pa øeæ onda dobro vidjeti izvaditi trun æto je
u oku bratovu.”
Stablo se pozna po plodovima
Luk 6:43 “Nema dobra stabla koje bi raåalo nevaljalim plodom niti stabla
nevaljala koje bi raåalo dobrim plodom.
Luk 6:44 Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru
smokve niti se s gloga groœåe trga.”
Luk 6:45 “Dobar çovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao
iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.”
Djela ne samo rijeçi
Luk 6:46 “Æto me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne çinite æto zapovijedam?
Luk 6:47 Tko god dolazi k meni te sluæa moje rijeçi i vræi ih, pokazat øu
vam kome je sliçan:
Luk 6:48 sliçan je çovjeku koji gradi kuøu pa iskopa u dubinu i postavi
temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuøu, ali je
ne moœe uzdrmati jer je dobro sagraåena.
Luk 6:49 A koji çuje i ne izvræi, sliçan je çovjeku koji sagradi kuøu na tlu
bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruæi te bude od te kuøe
razvalina velika.”
Vjera rimskog satnika
Luk 7:1 Poæto dovræi sve te svoje besjede narodu, uåe u Kafarnaum.
Luk 7:2 Nekomu satniku bijaæe bolestan sluga, samo æto ne izdahnu, a
bijaæe mu veoma drag.
Luk 7:3 Kad je satnik çuo za Isusa, posla k njemu starjeæine œidovske
moleøi ga da doåe i ozdravi mu slugu.
Luk 7:4 Kad oni doåoæe Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu
to uçiniæ
Luk 7:5 jer voli naæ narod, i sinagogu nam je sagradio.”
Luk 7:6 Isus se uputi s njima. I kad bijaæe veø kuøi nadomak, posla
satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muçi se. Nisam dostojan da
uåeæ pod krov moj.
Luk 7:7 Zato se i ne smatrah dostojnim doøi k tebi. Nego - reci rijeç da
ozdravi sluga moj.
Luk 7:8 Ta i ja, premda sam vlasti podreåen, imam pod sobom vojnike
pa reknem jednomu: ‘Idi’ - i ode, drugomu: ‘Doåi’ - i doåe, a sluzi svomu:
‘Uçini to’ - i uçini.”
Luk 7:9 Çuvæi to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoætvu koje je iælo za
njim i reçe: “Kaœem vam, ni u Izraelu na naåoh tolike vjere.”
Luk 7:10 Kad se oni koji su bili poslani vratiæe kuøi, naåoæe slugu zdrava.
Uskrsenje sina udovice iz Naina
Luk 7:11 Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi
uçenici i silan svijet.
Luk 7:12 Kad se pribliœi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca,
sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
Luk 7:13 Kad je Gospodin ugleda, saœali mu se nad njom i reçe joj: “Ne
plaçi!”
Luk 7:14 Pristupi zatim, dotaçe se nosila; nosioci stadoæe, a on reçe:
“Mladiøu, kaœem ti, ustani!”
Luk 7:15 I mrtvac se podiœe i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Luk 7:16 Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreøi: “Prorok velik usta
meåu nama! Pohodi Bog narod svoj!”
Luk 7:17 I proæiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
Isusovo svjedoçanstvo o Ivanu
Luk 7:18 Sve to dojaviæe Ivanu njegovi uçenici. On dozva dvojicu svojih
uçenika
Luk 7:19 i posla ih Gospodinu da ga pitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doøi ili
drugoga da çekamo?”
Luk 7:20 Doæavæi k njemu, rekoæe ti ljudi: “Ivan Krstitelj posla nas k tebi
da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doøi ili drugoga da çekamo?’”