Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

128
govorila: “Kamo sreøe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo
pomrli u ovoj pustinji!
Bro 14:3 Zaæto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maça a œene
naæe i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u
Egipat!”
Bro 14:4 Jedan je drugome govorio: “Postavimo sebi voåu i vratimo se
u Egipat!”
Bro 14:5 Mojsije i Aron padoæe niçice pred svom okupljenom izraelskom
zajednicom.
Bro 14:6 A Joæua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meåu
onima æto su izviåali zemlju, razderaæe svoju odjeøu.
Bro 14:7 Zatim rekoæe svoj zajednici izraelskoj: “Zemlja kroz koju smo
proæli da je istraœimo izvanredno je dobra.
Bro 14:8 Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu øe nas zemlju dovesti i dat
øe nam je. To je zemlja u kojoj teçe med i mlijeko.
Bro 14:9 Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one
zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaætite, a s nama je Jahve! Ne
bojte ih se!”
Bro 14:10 I dok je sva zajednica veø mislila da ih kamenuje, pokaza se
Slava Jahvina u Æatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.
Bro 14:11 Tada reçe Mojsiju: “Dokle øe me taj narod prezirati? Dokle mi
neøe vjerovati unatoç svim znamenjima æto sam ih meåu njima izvodio?
Bro 14:12 Udarit øu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe øu uçiniti narod
veøi i moøniji od njega.”
Bro 14:13 Onda Mojsije reçe Jahvi: “Egipøani su shvatili da si ti, svojom
moøi, izveo ovaj narod izmeåu njih.
Bro 14:14 Oni su to kazali œiteljima one zemlje. Veø su saznali da si ti,
Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oçitujeæ licem u lice, i da ti, Jahve,
u oblaku stojiæ nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoø u stupu
od ognja ideæ pred njima.
Bro 14:15 Zato, ako pobijeæ ovaj narod kao jednoga çovjeka, narodi koji
su çuli glas o tebi reøi øe:
Bro 14:16 ‘Jahve je bio nemoøan da dovede ovaj narod u zemlju koju
mu je pod zakletvom obeøao, i zato ih je poubijao u pustinji.’
Bro 14:17 Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio
rekavæi:
Bro 14:18 ‘Jahve je spor na srdœbu, a bogat milosråem; podnosi opaçinu
i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekaœnjena, nego opaçinu otaca
kaœnjava na djeci do treøega i çetvrtog koljena.’
Bro 14:19 Oprosti krivnju ovome narodu po veliçini svoga milosråa, kao
æto si vodio ovaj narod od Egipta dovde.”
Bro 14:20 “Opraætam po rijeçi tvojoj”, reçe Jahve.
Bro 14:21 “Ali ipak, tako ja œiv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,
Bro 14:22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja æto sam
ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskuæavali veø deset puta ne
hoteøi posluæati moj glas,
Bro 14:23 neøe vidjeti zemlje æto sam je pod zakletvom obeøao njihovim
ocima; nitko od onih koji me preziru neøe je vidjeti.
Bro 14:24 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukçiji duh i jer mi bijaæe
posluæan, njega øu ja dovesti u zemlju u koju je iæao i njegovi øe je potomci
zaposjesti! Neka Amaleçani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
Bro 14:25 Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.”
Jahvina kazna
Bro 14:26 Joæ reçe Jahve Mojsiju i Aronu:
Bro 14:27 “Dokle øe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Çuo sam
tuœbe æto ih Izraelci na me diœu.
Bro 14:28 Kaœi im: Tako ja œiv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uæi
govorili, tako øu vam i uçiniti.
Bro 14:29 U ovoj pustinji popadat øe vaæa mrtva tijela: svih vas koji ste
ubiljeœeni u bilo koji vaæ popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste
rogoborili protiv mene.
Bro 14:30 Neøete uøi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj
nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joæue, sina Nunova.
Bro 14:31 A vaæu djecu, o kojoj kaœete da bi postala roblje, njih øu uvesti
da nastane zemlju æto ste je vi prezreli.
Bro 14:32 A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!
Bro 14:33 Vaæi sinovi neka lutaju pustinjom çetrdeset godina, neka trpe
zbog vaæe nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
Bro 14:34 Prema broju dana u koje ste istraœivali zemlju - dana çetrdeset,
za svaki dan jednu godinu - ispaætajte svoje opaçine çetrdeset godina.
Iskusite æto znaçi mene napustiti.