Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

687
Hoæ 2:20 U onaj dan, uçinit øu za njih savez sa œivotinjama u polju, sa
pticama nebeskim i gmazovima zemaljskim; luk, maç i boj istrijebit øu iz
zemlje da mirno u njoj poçiva.
Hoæ 2:21 Zaruçit øu te sebi dovijeka; zaruçit øu te u pravdi i u pravu, u
njeœnosti i u ljubavi;
Hoæ 2:22 zaruçit øu te sebi u vjernosti i ti øeæ spoznati Jahvu.
Hoæ 2:23 U onaj dan - rijeç je Jahvina - odazvat øu se nebesima, a ona
øe se zemlji odazvati;
Hoæ 2:24 zemlja øe se odazvati œitu, moætu i ulju, a oni øe se odazvati
Jizreelu.
Hoæ 2:25 I posijat øu ga u zemlji, zamilovat øu Nemilu, Ne-narodu mom
reøi øu: ‘Ti si narod moj!’ a on øe reøi: ‘Boœe moj!’”
Hoæea prihvaøa nevjernicu i stavlja je na kuænju
Hoæ 3:1 Potom mi Jahve reçe: “Idi opet, ljubi œenu koja drugog ljubi i çini
preljub, kao æto Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima
okreøu i œude za kolaçima od groœåa.”
Hoæ 3:2 Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek jeçma,
Hoæ 3:3 i rekoh joj: “Za mnogo dana ostat øeæ mi povuçena, neøeæ se
odavati bludu ni podavati nikojem çovjeku, a ni ja neøu k tebi prilaziti.”
Hoæ 3:4 Jer mnogo øe dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza,
bez œrtve i bez stupa, bez opleøka i bez kumira.
Hoæ 3:5 Poslije toga, sinovi øe se Izraelovi vratiti; traœit øe Jahvu, Boga
svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom øe pristupiti k Jahvi i k njegovim
dobrima, na kraju dana.
Opøa iskvarenost
Hoæ 4:1 Çujte rijeç Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa
stanovnicima zemlje.
Hoæ 4:2 Nema viæe vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Boœjega u
zemlji, veø proklinjanje i laœ, ubijanje i kraåa, preljub i nasilje, jedna krv
drugu stiœe.
Hoæ 4:3 Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i
pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.
Hoæ 4:4 Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se
moram parbiti, sveøeniçe.
Hoæ 4:5 Danju ti posrøeæ, a noøu s tobom posrøe i prorok; pogubit øu
mater tvoju.
Hoæ 4:6 Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem
tebe iz sveøenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio,
i ja øu tvoje zaboraviti sinove.
Hoæ 4:7 Æto ih je viæe bivalo, viæe su protiv mene grijeæili, Slavu su svoju
Sramotom zamijenili.
Hoæ 4:8 Grijesima mog naroda oni se hrane, duæa im hlepi za bezakonjem
njegovim.
Hoæ 4:9 I sa sveøenikom bit øe kao i s narodom; kaznit øu ga za njegove
putove i naplatit øu mu za njegova djela.
Hoæ 4:10 Jest øe, ali se nasititi neøe; bludniçit øe, ali se neøe mnoœiti, jer
oni su prestali ætovati Jahvu -
Hoæ 4:11 blud, moæt i vino zarobiæe im srce. Idolopoklonstvo i razvrat
Hoæ 4:12 Narod moj savjet traœi od drva, palica mu njegova daje
odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.
Hoæ 4:13 Oni œrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad,
pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom
sjenom. I zato, odaju li se vaæe køeri bludu,
çine li preljub vaæe nevjeste,
Hoæ 4:14 neøu vam kazniti køeri æto bludniçe niti nevjeste vaæe æto preljub
çine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i œrtvuju s milosnicama
hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!
Opomena Judi
Hoæ 4:15 Ako li se ti bludu odajeæ, Izraele, neka bar Juda ne grijeæi! I ne
idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se “œivoga mi Jahve.”
Izrael, tvrdoglava junica
Hoæ 4:16 Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako
da ga Jahve sad pase kao janje na prostranoj livadi?
Hoæ 4:17 Efrajim se udruœio s kumirima: pusti ga!
Hoæ 4:18 A kad zavræe pijanku, bluda se prihvaøaju, Sramotu vole viæe
nego Slavu svoju.
Hoæ 4:19 Vihor øe ih svojim krilima stegnuti i njihovi øe ih osramotit’
œrtvenici. Sveøenici, moguønici i kralj vode narod u propast
Hoæ 5:1 Posluæajte ovo, sveøenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev,
daj posluhni, jer vaæ je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreœa napeta na
Taboru.