Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

75
Izl 32:2 “Poskidajte zlatne nauænice æto vise o uæima vaæih œena, vaæih
sinova i vaæih køeri”, odgovori im Aron, “pa ih meni donesite.”
Izl 32:3 Sav svijet skine zlatne nauænice æto ih je o uæima imao i donese
Aronu.
Izl 32:4 Primivæi zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naçini
saliveno tele. A oni poviçu: “Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz
zemlje egipatske.”
Izl 32:5 Vidjevæi to Aron, sagradi pred njim œrtvenik a onda najavi: “Sutra
neka se priredi sveçanost u çast Jahvi!”
Izl 32:6 Sutradan rano ustanu i prinesu œrtve paljenice i donesu œrtve
priçesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se
zabavlja.
Prijetnja Jahvina
Izl 32:7 “Poœuri se dolje!” - progovori Jahve Mojsiju. “Narod tvoj, koji si
izveo iz zemlje egipatske, poæao je naopako.
Izl 32:8 Brzo su zaæli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od
rastopljene kovine, preda njega pali niçice i œrtve mu prinijeli uz poklike:
‘Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’
Izl 32:9 Dobro vidim”, reçe dalje Jahve Mojsiju, “da je ovaj narod tvrde
æije.
Izl 32:10 Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim.
Onda øu od tebe razviti velik narod.”
Zagovor Mojsijev
Izl 32:11 Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio:
“O Jahve! ^emu da gnjevom plamtiæ na svoj narod koji si izbavio iz zemlje
egipatske silom velikom i rukom jakom!
Izl 32:12 Zaæto bi Egipøani morali reøi: ‘U zloj ih je namjeri i odveo, tako
da ih smakne u brdinama i izbriæe s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu;
odustani od zla svome narodu!
Izl 32:13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se
samim sobom zakleo i obeøao im: ‘Razmnoœit øu vaæe potomstvo kao
zvijezde na nebu i svu zemlju ovu æto sam obeøao dat øu vaæem
potomstvu i ona øe zavazda biti njihova baætina.’”
Izl 32:14 I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreøu kojom mu
bijaæe zaprijetio.
Savez raskinut - razbijene ploçe
Izl 32:15 Mojsije se okrene i siåe s brda. U rukama su mu bile dvije ploçe
Svjedoçanstva, ploçe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne
i s druge strane.
Izl 32:16 Ploçe su bile djelo Boœje; pismo je bilo pismo Boœje u ploçama
urezano.
Izl 32:17 A Joæua çu viku naroda koji je buçio pa reçe Mojsiju: “Bojna
vika u taboru!”
Izl 32:18 Mojsije mu odgovori:
”Niti viçu pobjednici, niti tuœe pobijeåeni: tu ja samo pjesmu çujem.”
Izl 32:19 Çim se pribliœi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se
Mojsije. Baci iz ruku ploçe i razbije ih na podnoœju brda.
Izl 32:20 Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah
satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.
Izl 32:21 “Æto ti je ovaj puk uçinio”, reçe Mojsije Aronu, “da si tako velik
grijeh na njega svalio?”
Izl 32:22 “Neka se moj gospodar srdœbom ne raspaljuje”, odgovori Aron.
“Sam dobro znaæ kako je ovaj narod na zlo sklon.
Izl 32:23 Rekoæe mi: ‘Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne
znamo æto se dogodi s tim çovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje
egipatske.’
Izl 32:24 Na to im ja rekoh: ‘Tko ima zlata, neka ga skine!’ Tako mi ga
dadoæe, a ja ga bacih u vatru te izaåe ovo tele.”
Revnost levita
Izl 32:25 Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - ta Aron ih
je pustio da padnu u idolopoklonstvo meåu svojim neprijateljima -
Izl 32:26 stade na taborskim vratima i povika: “Tko je za Jahvu, k meni!”
Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.
Izl 32:27 On im reçe: “Ovako govori Jahve, Bog Izraela: ‘Neka svatko
pripaæe maç o bedro i poåe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko
svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.’”
Izl 32:28 Sinovi Levijevi izvræiæe Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda
oko tri tisuøe ljudi.
Izl 32:29 “Danas ste se posvetili Jahvi za sluœbu”, reçe Mojsije, “tko uz
cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje
blagoslov.”