Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

180
PZ 31:14 Jahve reçe Mojsiju: “Evo se bliœi vrijeme tvoje smrti. Zovni
Joæuu i naåite se u Æatoru sastanka da mu dam zapovijedi.”
Mojsije i Joæua doåu u Æator sastanka.
PZ 31:15 U Æatoru pokaœe se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka
stajao je na ulazu u Æator.
PZ 31:16 Jahve reçe Mojsiju: “Evo øeæ naskoro poçinuti sa svojim ocima.
A narod øe se ovaj diøi da çini blud iduøi za tuåim bogovima one zemlje
u koju øe naskoro uøi; mene øe napustiti i prekræit øe moj Savez æto ga
s njim sklopih.
PZ 31:17 I onda øe se izliti moj gnjev na njega. Ostavit øu ih tada i skriti
od njih svoje lice da budu proœdirani. Snaøi øe ih mnoga zla i nevolje i
onda øe reøi: ‘Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga æto Bog moj nije
u mojoj sredini?’
PZ 31:18 A ja øu sasvim skriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla æto ga
budu çinili okreøuøi se drugim bogovima.
PZ 31:19 Piæite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauçe Izraelci! Stavi je
u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.
PZ 31:20 Kad ih dovedem u zemlju kojom teçe med i mlijeko i za koju se
zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut øe se oni
drugim bogovima i njima øe iskazivati ætovanje; mene øe prezreti i
prekræiti moj Savez.
PZ 31:21 A kad ih snaåu mnoge nesreøe i nevolje, ova pjesma, jer je
njihovo potomstvo neøe nikada zaboraviti, pruœit øe svjedoçanstvo protiv
njih. Jer znam ja njihove osnove i æto veø danas snuju, prije nego sam
ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeøah.”
PZ 31:22 Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauçi Izraelce pjesmi.
PZ 31:23 Nunovu sinu Joæui naloœi: “Ohrabri se i budi odluçan! Jer ti øeæ
uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja øu biti s tobom.”
PZ 31:24 Kad Mojsije napisa rijeçi ovoga Zakona u knjigu,
PZ 31:25 tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovçeg saveza Jahvina:
PZ 31:26 “Uzmite knjigu ovoga Zakona i poloœite je uz Kovçeg saveza
Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!
PZ 31:27 Ta znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu æiju. Evo i danas, dok
joæ s vama œivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neøete kad ja umrem!
Mojsijeva pjesma
PZ 31:28 Saberite k meni sve starjeæine svojih plemena i svoje
nadglednike da na njihove uæi kaœem ove rijeçi te da protiv njih uzmem
za svjedoke nebo i zemlju.
PZ 31:29 Jer znam ja da øete se nakon moje smrti izopaçiti i skrenuti s
puta koji sam vam odredio; nesreøa øe vas snaøi u buduøim vremenima
kad budete çinili æto je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih.”
PZ 31:30 A onda, na uæi sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do
kraja rijeçi ove pjesme:
PZ 32:1 “Sluæajte, nebesa, sad øu govoriti; çuj, zemljo, rijeçi usta mojih!
PZ 32:2 Neka mi nauk daœdi poput kiæe, kao rosa rijeç neka moja pada,
kao kiæica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!
PZ 32:3 Jer, Jahvino øu ime uznositi, a vi Boga naæeg veliçajte!
PZ 32:4 On je Stijena, djelo mu je savræeno, jer pravi su svi njegovi
putovi. Bog je on vjeran i bez zloøe, pravedan je on i praviçan.
PZ 32:5 Oni mu se iznevjeriæe - nisu mu sinovi, veø nakaze sinovske,
porod izopaçen i prepreden.
PZ 32:6 Tako li uzvraøaæ Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac
tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiæ?
PZ 32:7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraætaja do
naraætaja. Oca svoga pitaj, i pouçit øe te, pitaj starije, pa øe ti kazati.
PZ 32:8 Kad je Viænji baætinu dijelio narodima, kad je razmjeætao sinove
çovjeçje, odredi im meåe po broju Boœjih sinova:
PZ 32:9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baætina.
PZ 32:10 U zemlji stepskoj on ga je naæao, u pustinjskoj jezivoj pustoæi.
Obujmio ga, gajio ga i çuvao kao zjenu oka svoga.
PZ 32:11 Poput orla æto bdi nad gnijezdom, nad svojim orliøima lebdeøi,
tako on krila æiri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.
PZ 32:12 Jahve sam njega je vodio, tuåeg boga s njim ne bijaæe.
PZ 32:13 Povede ga po visoçjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim,
dade mu meda iz peøine i ulja iz tvrde stijene;
PZ 32:14 kravljeg masla i ovçjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova
baæanskih i jaraca, sa salom œitnih bubrega, i napoji ga pjenuæavom
krvlju groόa.
PZ 32:15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Jeæurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo
Stijenu svog spasenja.