Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

688
Hoæ 5:2 Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali øu ih sve kazniti.
Hoæ 5:3 Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije skriven: da, Efrajime, bludu
si se odao, okaljao si se, Izraele.
Hoæ 5:4 Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh
bluda meåu njima; oni Jahve ne poznaju.
Hoæ 5:5 Ponos Izraelov svjedoçi protiv njega; svojom krivnjom posrnu
Efrajim, posrnut øe i Juda s njim.
Hoæ 5:6 Iøi øe s ovcama i govedima Jahvu traœiti ali ga naøi neøe - povukao
se od njih!
Hoæ 5:7 Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar øe œarki proœdrijeti
polja njihova.
Bratoubilaçki rat
Hoæ 5:8 Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za
petama su ti, Benjamine!
Hoæ 5:9 Opustoæit øe Efrajima u dan kazne: meåu plemenima Izraelovim
objavljujem ono æto je sasvim pouzdano.
Hoæ 5:10 Knezovi judejski postadoæe poput onih æto razmiçu meåe; na
njih øu kao vodu gnjev svoj izliti.
Hoæ 5:11 Efrajim je tlaçitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo iøi za
niætavilom.
Hoæ 5:12 A ja øu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjileœ kuøi Judinoj.
Ispraznost saveza sa strancima
Hoæ 5:13 Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i poåe
Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; ali on vas neøe iscijeliti
niti vam ranu vaæu zalijeçiti.
Hoæ 5:14 Jer kao lav øu biti Efrajimu, kao laviø domu Judinu; ja, ja øu
razderati i otiøi, odnijet øu i nitko neøe spasiti.
Jahve napuæta svoj narod
Hoæ 5:15 Poøi øu, vratit øu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i
lice moje ne potraœe; kad u nevolji budu, iskat øe me.
Privremeni povratak Jahvi
Hoæ 6:1 “Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on øe nas iscijeliti: on
je udario, on øe nam poviti rane;
Hoæ 6:2 poslije dva dana oœivit øe nas, treøeg øe nas dana podignuti i mi
øemo œivjeti pred njim.
Hoæ 6:3 Teœimo da upoznamo Jahvu: kao zora pouzdan mu dolazak.
On øe nam doøi poput daœda jesenskog, poput kiæe proljetne æto natapa
zemlju.”
Hoæ 6:4 Æto za tebe mogu uçiniti, Efrajime? Æto za tebe mogu uçiniti,
Judo? Kao oblak jutarnji ljubav je vaæa, kao rana rosa koje nestaje.
Hoæ 6:5 Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeçima usta svojih;
ali sud øe tvoj izaøi kao svjetlost.
Hoæ 6:6 Jer ljubav mi je mila, ne œrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.
Izraelova proæla i sadaænja zlodjela
Hoæ 6:7 Ali oni su kod Adama prekræili Savez i ondje mene iznevjerili.
Hoæ 6:8 Gilead je grad zlikovaçki, pun krvavih tragova.
Hoæ 6:9 Druœba je sveøeniçka kao zasjeda razbojniçka: ubijaju na
æekemskom putu; odista, sramotu poçinjaju!
Hoæ 6:10 Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje
i skvrni se Izrael.
Hoæ 6:11 I tebi sam, Judo, œetvu odredio kad okrenem udes naroda
svoga.
Hoæ 7:1 Kad hoøu Izraela lijeçiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloøa
Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuøu provaljuje, a vani napadaju
razbojnici.
Hoæ 7:2 I u srcu svome oni ne kaœu da ja pamtim svu zlopakost njihovu!
Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.
Hoæ 7:3 Svojom zloøom razveseljuju kralja, a knezove podloæøu svojom.
Hoæ 7:4 Svi su oni preljubnici, kao peø su raœarena koju pekar viæe ne
potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
Hoæ 7:5 U dan kralja naæega knezovi oboljeæe od œestine vina, a on ruku
pruœa pijanima.
Hoæ 7:6 U zavjeri srce im se œari poput peøi; svu noø njihova jarost drijema,
ujutru se razgara kao plamen ognjeni;
Hoæ 7:7 poput peøi svi se raspalili te proœdiru svoje suce. Padoæe svi
njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije. Izrael se upropaætava
pozivajuøi strance
Hoæ 7:8 ci proœdiru snaæa s narodima, Efrajim je pogaça æto je ne
prevrnuæe.
Hoæ 7:9 Tuåinci proœdiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu
pobijeliæe glavu, a on toga i ne zna!