Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

439
Job 31:26 Zar se, gledajuøi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom
putuje,
Job 31:27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac
poslao?
Job 31:28 Grijeh bi to bio æto za sudom vapije, jer Boga viænjega bih se
odrekao.
Job 31:29 Zar se obradovah nevolji duæmana i likovah kad ga je zlo
zadesilo,
Job 31:30 ja koji ne dadoh grijeæiti jeziku, proklinjuøi ga i œeleøi da umre?
Job 31:31 Ne govorahu li ljudi mog æatora: ‘Ta koga nije on mesom
nasitio’?
Job 31:32 Nikad nije stranac vani noøivao, putniku sam svoja otvarao
vrata.
Job 31:33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao
krivicu
Job 31:34 jer sam se plaæio govorkanja mnoætva i strahovao od prezira
plemenskog te sam muçao ne prelazeøi svoga praga?
Job 31:35 O, kad bi koga bilo da mene sasluæa! Posljednju sam svoju
rijeç ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Neka mi optuœnicu
napiæe protivnik,
Job 31:36 i ja øu je nositi na svome ramenu, çelo øu njome kao krunom
uresiti.
Job 31:37 Dat øu mu raçun o svojim koracima i poput kneza pred njega
øu stupiti.”
Job 31:38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine
plakale;
Job 31:39 ako sam plodove jeo ne plativæi i ako sam joj ojadio ratare,
Job 31:40 a neka mjesto œita po njoj niçe korov, a mjesto jeçma neka
posvud kukolj raste! Konac rijeçi Jobovih.
Elihu uzima rijeç
Job 32:1 Ona tri çovjeka prestadoæe Jobu odgovarati, jer je on sebe
smatrao nevinim.
Job 32:2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena
Ramova: planu gnjevom na Joba zato æto je sebe drœao pravednim
pred Bogom;
Job 32:3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu viæe naæli
niæta æto bi odgovorili te su tako Boga osudili.
Job 32:4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je æutio, jer su oni bili stariji
od njega.
Job 32:5 Ali kad vidje da ona tri çovjeka nisu viæe imala odgovora u
ustima, planu od srdœbe.
Job 32:6 I progovorivæi, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reçe: Proslov
“Po godinama svojim joæ mlad sam ja, a u duboku vi ste uæli starost;
bojaœeljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
Job 32:7 Miæljah u sebi: ‘Govorit øe starost, mnoge godine pokazat øe
mudrost.’
Job 32:8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim çini çovjeka.
Job 32:9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uçi.
Job 32:10 Zato vas molim, posluæajte mene da vam i ja znanje svoje
izloœim.
Job 32:11 S paœnjom sam vaæe besjede pratio i razloge sam vaæe
sasluæao dok ste traœili æto øete kazati.
Job 32:12 Na vama moja sva bijaæe paœnja, ali ne bi nikog da Joba
pobije ni da mu od vas tko rijeç opovrgne.
Job 32:13 Nemojte reøi: ‘Na mudrost smo naiæli! Bog øe ga pobit jer
çovjek ne moœe.’
Job 32:14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neøu vaæim rijeçima.
Job 32:15 Poraœeni, otpovrgnut ne mogu, rijeçi zapeæe u grlu njihovu.
Job 32:16 Çekao sam! Ali, gle, oni ne zbore. Umukoæe, ni rijeç viæe da
kaœu!
Job 32:17 Na meni je da progovorim sada, znanje øu svoje i ja izloœiti.
Job 32:18 Rijeçi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
Job 32:19 Gle, nutrina mi je kao moæt zatvoren, kao nova øe se raspuøi
mjeæina.
Job 32:20 Da mi odlane, govorit øu stoga, otvorit øu usne i odvratiti
vama.
Job 32:21 Nijednoj strani priklonit se neøu niti laskat ja namjeravam
kome.
Job 32:22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj
smaknuo.
Jobova uobraœenost