Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

700
Oba 1:9 Ratnike tvoje, Temane, uœas øe spopasti, i posljednji øe biti
istrijebljen na gori Ezavljevoj.”
Grijeh Edoma “Za pokolj
Oba 1:10 i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram øe te pokriti i nestat
øeæ zasvagda.
Oba 1:11 U dan onaj kad stajaæe postrance, dok mu tuåinci blago
odvodiæe, dok stranci ulaœahu na vrata njegova i œdrijeb bacahu za
Jeruzalem, ti bijaæe kao jedan od njih.
Oba 1:12 Ne naslaåuj se bratu u dan nesreøe njegove! Ne likuj nad
sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!
Oba 1:13 Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreøe njegove! Ne
naslaåuj se njegovom propaæøu u dan nesreøe njegove! Ne pruœaj ruke
na imanje njegovo u dan nesreøe njegove!
Oba 1:14 Ne stoj na raskræøima da pobijeæ njegove bjegunce! Ne izdaji
preœivjelih njegovih u dan tjeskobni!”
Oba 1:15 Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat øe ti se milo za
drago, tvoja øe djela na tvoju glavu pasti.
Osveta Izraelova
Oba 1:16 “Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit øe svi narodi bez
oduæka, pit øe i iskapiti - i bit øe kao da ih nigda bilo nije.
Oba 1:17 Ali na gori Sionu bit øe spasenici - postat øe sveta - i dom øe
Jakovljev baætiniti svoju baætinu.
Oba 1:18 Dom øe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev
strnjika. Potpalit øe ga i proœdrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neøe
ostati” - rijeç je Jahvina.
Oba 1:19 Œitelji negepski baætinit øe goru Ezavljevu, œitelji Æefele zemlju
filistejsku; baætinit øe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin øe
baætiniti Gilead.
Oba 1:20 A izgnana nekoø vojska sinova Izraelovih baætinit øe Kanaan
sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski æto su u Sefaradu baætinit øe
gradove negepske.
Oba 1:21 Izbavitelji øe uzaøi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada
øe nastati kraljevstvo Jahvino.
JONA
Jon 1:1 Rijeç Jahvina doåe Joni, sinu Amitajevu:
Jon 1:2 “Ustani,” reçe mu, “idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu,
jer se zloøa njihova popela do mene.”
Jon 1:3 A Jona ustade da pobjegne u Taræiæ, daleko od Jahve. Siåe u
Jafu i naåe laåu æto je plovila u Taræiæ. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi
s njima u Taræiæ, daleko od Jahve.
Jon 1:4 Ali Jahve podiœe na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko
na moru te miæljahu da øe se laåa razbiti.
Jon 1:5 Uplaæiæe se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakæali,
stadoæe iz laåe bacati tovar æto bijaæe u njoj. Jona pak bijaæe siæao na
dno laåe, legao i zaspao tvrdim snom.
Jon 1:6 Zapovjednik laåe pristupi mu i reçe: “Æto spavaæ kao zaklan?
Ustaj i prizivlji Boga svojega! Moœda øe nas se sjetiti Bog taj da ne
poginemo.”
Jon 1:7 Potom rekoæe jedni drugima: “Hajde da bacimo œdrijeb da vidimo
od koga nam doåe ovo zlo.” Baciæe œdrijeb i pade œdrijeb na Jonu.
Jon 1:8 Oni mu onda rekoæe: “Kaœi nam: zbog koga nas ovo zlo snaåe,
kojim se poslom baviæ, odakle dolaziæ, iz koje si zemlje i od kojega
naroda?”
Jon 1:9 On im odgovori: “Ja sam Hebrej, i ætujem Jahvu, Boga
nebeskoga, koji stvori more i zemlju.”
Jon 1:10 Ljudi se uplaæiæe veoma i rekoæe mu: “Æto si to uçinio!” Jer
bijahu doznali da on bjeœi od Jahve - sam im je to pripovjedio.
Jon 1:11 Oni ga zapitaæe: “Æto da uçinimo s tobom da nam se more
smiri?” Jer se more sve bjeænje dizalo.
Jon 1:12 On im odgovori: “Uzmite me i bacite u more, pa øe vam se
more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.”
Jon 1:13 Ljudi uzeæe veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve
bjeænje dizalo protiv njih.
Jon 1:14 Tad zazvaæe Jahvu i rekoæe: “Ah, Jahve, ne daj da poginemo
zbog œivota ovoga çovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve:
çiniæ kako ti je milo.”