Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

789
Luk 14:8 “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne
bi moœda bio pozvan koji çasniji od tebe,
Luk 14:9 te ne doåe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi
mjesto ovome.’ Tada øeæ, postiåen, morati zauzeti posljednje mjesto.
Luk 14:10 Nego kad budeæ pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa,
kada doåe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviæe!’
Bit øe ti to tada na çast pred svim sustolnicima,
Luk 14:11 jer - svaki koji se uzvisuje, bit øe poniœen, a koji se ponizuje,
bit øe uzviæen.”
Luk 14:12 A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad prireåujeæ objed ili veçeru,
ne pozivaj svojih prijatelja, ni braøe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da
ne bi moœda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.
Luk 14:13 Nego kad prireåujeæ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome,
slijepe.
Luk 14:14 Blago tebi jer oni ti nemaju çime uzvratiti. Uzvratit øe ti se
doista o uskrsnuøu pravednih.”
Luk 14:15 Kad je to çuo jedan od sustolnika, reçe mu: “Blago onome koji
bude blagovao u kraljevstvu Boœjem!”
Luk 14:16 A on mu reçe: “Çovjek neki priredi veliku veçeru i pozva mnoge.
Luk 14:17 I posla slugu u vrijeme veçere da rekne uzvanicima: ‘Doåite!
Veø je pripravljeno!’
Luk 14:18 A oni se odreda poçeli ispriçavati. Prvi mu reçe: ‘Njivu sam
kupio i valja mi poøi pogledati je. Molim te, ispriçaj me.’
Luk 14:19 Drugi reçe: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuæati
ih. Molim te, ispriçaj me.’
Luk 14:20 Treøi reçe: ‘Oœenio sam se i zato ne mogu doøi.’”
Luk 14:21 “Sluga se vrati i javi to domaøinu. Tada domaøin, gnjevan,
reçe sluzi: ‘Iziåi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake,
sakate, slijepe i hrome.’
Luk 14:22 I sluga reçe: ‘Gospodaru, uçinjeno je æto si naredio i joæ ima
mjesta.’
Luk 14:23 Reçe gospodar sluzi: ‘Iziåi na putove i meåu ograde i prisili
neka uåu da mi se napuni kuøa.’
Luk 14:24 A kaœem vam: nijedan od onih pozvanih neøe okusiti moje
veçere.”
Luk 14:25 S njim je zajedno putovalo silno mnoætvo. On se okrene i reçe
im:
Luk 14:26 “Doåe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, œenu i djecu,
braøu i sestre, pa i sam svoj œivot, ne moœe biti moj uçenik!
Luk 14:27 I tko ne nosi svoga kriœa i ne ide za mnom, ne moœe biti moj
uçenik!”
Luk 14:28 “Tko od vas, nakani graditi kulu, neøe prije sjesti i proraçunati
troækove ima li çime dovræiti:
Luk 14:29 da ga ne bi - poæto veø postavi temelj, a ne mogne dovræiti -
poçeli ismjehivati svi koji to vide:
Luk 14:30 ‘Ovaj çovjek poçe graditi, a ne moœe dovræiti!’
Luk 14:31 Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neøe prije
sjesti i promisliti da li s deset tisuøa moœe presresti onoga koji na njega
dolazi s dvadeset tisuøa?
Luk 14:32 Ako ne moœe, dok je onaj joæ daleko, poslat øe poslanstvo da
zaiæte mir.”
Luk 14:33 “Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega æto
posjeduje, ne moœe biti moj uçenik.”
Luk 14:34 “Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, çime øe se ona zaçiniti?
Luk 14:35 Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojiæte. Van se baca. Tko
ima uæi da çuje, neka çuje!”
Tri prispodobe o milosråu
Luk 15:1 Okupljahu se oko njega svi carinici i greænici da ga sluæaju.
Luk 15:2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima greænike,
i blaguje s njima.”
Izgubljena i naåena ovca
Luk 15:3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
Luk 15:4 “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne
ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poåe za izgubljenom dok je ne
naåe?
Luk 15:5 A kad je naåe, stavi je na ramena sav radostan
Luk 15:6 pa doæavæi kuøi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte
se sa mnom! Naåoh ovcu svoju izgubljenu.’
Luk 15:7 Kaœem vam, tako øe na nebu biti veøa radost zbog jednog
obraøena greænika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima
ne treba obraøenja.”