Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

270
2Sa 13:25 Ali kralj odgovori Abæalomu: “Ne, sine, neøemo doøi svi, da
ti ne budemo na teret.” Abæalom ustraja, ali kralj ne htjede iøi, nego ga
blagoslovi i otpusti.
2Sa 13:26 Ali Abæalom nastavi: “Ako ti neøeæ, dopusti da bar moj brat
Amnon poåe s nama.” A kralj ga upita: “Zaæto da ide s tobom?”
2Sa 13:27 Ali je Abæalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s
njim Amnona i sve kraljeve sinove.
Abæalom priredi kraljevsku gozbu
2Sa 13:28 i zapovjedi svojim slugama ovako: “Pazite! Kad se Amnonu
razveseli srce od vina i ja vam viknem: ‘Ubijte Amnona!’ tada ga pogubite!
Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokaœite se
junaci!”
2Sa 13:29 I Abæalomove sluge uçiniæe s Amnonom kako im zapovjedi
Abæalom. Tada skoçiæe svi kraljevi sinovi, pojahaæe svaki svoju mazgu
i pobjegoæe.
2Sa 13:30 Dok su oni joæ bili na putu, doåe ovakva vijest Davidu:
“Abæalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini.”
2Sa 13:31 Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi
njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrijeæe svoje haljine.
2Sa 13:32 Ali Jonadab, sin Davidova brata Æimeja, progovori ovako:
“Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiøe, kraljeve sinove,
jer je poginuo samo Amnon: na Abæalomovu licu mogla se predviåati
nesreøa od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.
2Sa 13:33 Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi
kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,
2Sa 13:34 a Abæalom je pobjegao.” A momak koji bijaæe na straœi podiœe
oçi i ugleda mnoætvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Straœar
doåe i javi kralju: “Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po
gorskom obronku.”
2Sa 13:35 Tada Jonadab reçe kralju: “Evo stigoæe kraljevi sinovi!
Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga.”
2Sa 13:36 Tek æto je to izrekao, a to kraljevi sinovi uåoæe i zaplakaæe u
sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.
2Sa 13:37 Abæalom pak bijaæe pobjegao i otiæao k Talmaju, sinu Amihudovu,
geæurskom kralju. A David tugovaæe za svojim sinom bez
prestanka.
2Sa 13:38 A poæto je Abæalom pobjegao i otiæao u Geæur, ostao je ondje
tri godine.
2Sa 13:39 Kralj David prestao se srditi na Abæaloma jer se utjeæio zbog
smrti Amnonove.
2Sa 14:1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreøe k
Abæalomu.
2Sa 14:2 Zato Joab poæalje u Tekou po jednu pametnu œenu i reçe joj:
“Uçini se kao da si u œalosti za mrtvim, obuci œalobne haljine, nemoj se
mazati uljem, nego budi kao œena koja je veø dugo vremena u œalosti za
mrtvim.
2Sa 14:3 Otiøi øeæ kralju i govorit øeæ mu ovako.” I Joab je nauçi æto øe
govoriti.
2Sa 14:4 Œena iz Tekoe ode kralju, pade niçice na zemlju i pokloni se,
zatim reçe: “Pomozi, kralju!”
2Sa 14:5 Kralj je upita: “Æto ti je?” A ona odgovori: “Ah, ja sam udovica.
Muœ mi je umro,
2Sa 14:6 a tvoja je sluœbenica imala dva sina. Oni se posvadiæe u polju,
a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i
ubio ga.
2Sa 14:7 I sad se podiœe sav rod na tvoju sluœbenicu i reçe: ‘Predaj nam
toga æto je ubio svoga brata: mi øemo ga pogubiti za œivot njegova brata
koga je ubio, a time øemo zatrti i baætinika.’ Tako hoøe da ugase œeravicu
koja mi je ostala, da ne ostave mome muœu ni imena ni potomstva na
zemlji.”
2Sa 14:8 A kralj reçe œeni: “Idi svojoj kuøi, ja øu odrediti æto treba za te.”
2Sa 14:9 A œena iz Tekoe reçe kralju: “Gospodaru kralju! Neka na me i
na moj oçinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje neduœni su
u tome!”
2Sa 14:10 A kralj nastavi: “Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj
te neøe viæe dirnuti!”
2Sa 14:11 A ona reçe: “Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve,
svoga Boga, da krvni osvetnik neøe umnoœiti zator i da neøe pogubiti
moga sina!” A on obeøa: “Tako mi œivog Jahve, nijedna vlas neøe pasti
s glave tvome sinu!”
2Sa 14:12 A œena nastavi: “Dopusti da tvoja sluœbenica kaœe jednu rijeç