Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

37
Po 41:36 Neka zalihe sluœe za hranu u zemlji za sedam godina gladi æto
øe snaøi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne.”
Josip uzviæen
Po 41:37 Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim sluœbenicima.
Po 41:38 Zato faraon reçe svojim sluœbenicima: “Zar bismo mogli naøi
drugoga kao æto je on, çovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Boœjim?”
Po 41:39 A onda faraon reçe Josipu: “Otkako je sve to Bog tebi otkrio,
nikoga nema sposobna i mudra kao æto si ti.
Po 41:40 Ti øeæ biti upravitelj moga dvora: sav øe se moj narod pokoravati
tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja øu biti veøi od tebe.
Po 41:41 Postavljam te, evo,” reçe faraon Josipu, “nad svom zemljom
egipatskom.”
Po 41:42 Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peçatni prsten i stavi ga
Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeøom od najljepæe tkanine, a
o vrat mu objesi zlatan lanac.
Po 41:43 Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu:
“Abrek! Na koljena!” Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.
Po 41:44 Joæ faraon reçe Josipu: “Premda sam ja faraon, neøe nitko diøi
svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj.”
Po 41:45 Faraon nazva Josipa “Safenat Paneah”, a za œenu mu dade
Asenatu, køer Poti-Fere, sveøenika u Onu. I Josip postade poznat po
zemlji egipatskoj.
Po 41:46 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u sluœbu faraona,
kralja egipatskog. A otiæavæi Josip ispred faraona, putovao je po svoj
zemlji egipatskoj.
Po 41:47 Za sedam rodnih godina zemlja je raåala u obilju;
Po 41:48 on je - u tih sedam godina æto ih je egipatska zemlja uœivala -
kupio od razliçite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smjeætajuøi u
svakom gradu urod iz okolnih polja.
Po 41:49 Tako Josip nagomila mnogo œita, kao pijeska u moru, pa ga
prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaæe.
Po 41:50 Dok joæ ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu
rodi Asenata, køi Poti-Fere, sveøenika u Onu.
Po 41:51 Prvoroåencu Josip nadjenu ime Manaæe, “jer Bog je”, reçe,
“dao te sam zaboravio svoje teækoøe i svoj oçinski dom.”
Po 41:52 Drugomu nadjenu ime Efrajim, “jer Bog me”, reçe, “uçinio
rodnim u zemlji moje nevolje.”
Po 41:53 Sedam godina obilja koje je uœivala zemlja egipatska doåe
kraju,
Po 41:54 a primaçe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao.
U svim zemljama bijaæe glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaæe kruha.
Po 41:55 A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu
za kruh; a faraon reçe Egipøanima: “Idite k Josipu i æto god vam rekne,
çinite!”
Po 41:56 Kad se glad proæiri po svoj zemlji, Josip rastvori skladiæta te je
Egipøane opskrbljivao œitom, jer je glad postala œestoka i u zemlji
egipatskoj.
Po 41:57 Sav je svijet iæao u Egipat k Josipu da kupuje œita, jer je straæna
glad vladala po svem svijetu.
Josipova braøa dolaze u Egipat
Po 42:1 Kad je Jakov çuo da u Egiptu ima œita, reçe svojim sinovima:
“Æto tu zurite jedan u drugoga?
Po 42:2 Çujem da ima œita u Egiptu. Otiåite dolje te nam ga odande
nabavite da ostanemo na œivotu i ne pomremo.”
Po 42:3 Tako desetero Josipove braøe siåe da nabavi œita iz Egipta.
Po 42:4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima.
“Da ga ne bi zadesila kakva nesreøa”, govorio je.
Po 42:5 Meåu onima koji su iæli nabavljati œito, jer u zemlji kanaanskoj
vladaæe glad, bijahu i sinovi Izraelovi.
Po 42:6 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio œito svemu svijetu.
Doåu tako i Josipova braøa i poklone mu se licem do zemlje.
Po 42:7 Josip prepozna braøu çim ih ugleda, ali se prema njima vladao
kao stranac i oætro im govorio. Zapita ih: “Odakle dolazite?” Odgovore:
“Iz zemlje kanaanske doæli smo da kupimo hrane.”
Po 42:8 Iako je Josip prepoznao svoju braøu, oni njega nisu prepoznali.
Po 42:9 Josip se sjeti snova æto ih je o njima sanjao. I reçe im: “Vi ste
uhode! Doæli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje.”
Po 42:10 Oni mu odgovore: “Ne, gospodaru! Tvoje su sluge doæle da
nabave hrane.
Po 42:11 Svi smo sinovi jednog oca; poæteni smo ljudi; sluge tvoje nikad
nisu bile uhode.”