Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

43
Po 47:5 Faraon reçe Josipu: “Neka se, dakle, nastane u goæenskom
kraju. A ako znaæ da meåu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike
moga osobnog blaga.”
Po 47:6 Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoæe u Egipat i kad faraon,
kralj egipatski, to çu, reçe Josipu: “Buduøi da su tvoj otac i tvoja braøa
doæli k tebi, a egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca
i svoju braøu u najboljem kraju.”
Po 47:7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi
faraona.
Po 47:8 A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”
Po 47:9 Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalaçkog œivljenja ima
stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga œivota; ne
dostiœu brojem godine œivljenja na zemlji mojih otaca.”
Po 47:10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
Po 47:11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju braøu davæi im u vlasniætvo
najljepæi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon
naredio.
Po 47:12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braøu i svu oçevu
obitelj sve do najmanjega.
Po 47:13 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla straæna glad: izmuçi ona i
zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
Po 47:14 Josip pobra sav novac æto se nalazio u zemlji egipatskoj i
zemlji kanaanskoj u zamjenu za œito koje se prodavalo i odnese novac
u faraonov dvor.
Po 47:15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj,
svi Egipøani doåu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zaæto da
pomremo pred tvojim oçima? Novca viæe nema.”
Po 47:16 Josip odgovori: “Predajte svoju stoku pa øu vam dati œita u
zamjenu za stoku kad je novca nestalo.”
Po 47:17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaæe
kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih
je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.
Po 47:18 Kad je ona godina proæla, doåu k njemu i druge godine te mu
reknu: “Ne moœemo skriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga
su veø ustupljena gospodaru; drugo niæta ne preostaje da gospodaru
ustupimo nego sebe i svoje oranice.
Po 47:19 Zaæto da uniætimo na tvoje oçi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas
i naæe zemlje u zakup za kruh, i tako øemo zajedno sa svojom zemljom
postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preœivimo: da ne izginemo i
da nam oranice ne postanu pustoæ!”
Po 47:20 Tako Josip steçe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer
je svaki Egipøanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je
zemlja postala faraonovo vlasniætvo,
Po 47:21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.
Po 47:22 Jedino nije preuzeo sveøeniçkih imanja, jer je faraon davao
sveøenicima odreåeni dio, i tako su œivjeli od prihoda æto im ga je faraon
davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
Po 47:23 Onda Josip reçe svijetu: “Buduøi da sam danas za faraona
prekupio i vas i vaæu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
Po 47:24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu øete davati jednu petinu,
dok øe çetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama
i onima koji su u vaæim domovima i za hranu vaæoj djeci.”
Po 47:25 Oni odgovore: “Œivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome
gospodaru æto moœemo biti faraonovi robovi.”
Po 47:26 Tako Josip napravi za Egipat zemljiæni zakon koji i danas vrijedi:
petina pripada faraonu; jedino sveøeniçka imanja nisu preæla faraonu.
Jakovljeva posljednja œelja
Po 47:27 Izraelci se nastaniæe u zemlji egipatskoj, u kraju goæenskom;
u njem stekoæe vlasniætvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoœi.
Po 47:28 U zemlji egipatskoj poœivje Jakov sedamnaest godina. Tako
je duljina Jakovljeva œivota iznosila sto çetrdeset i sedam godina.
Po 47:29 A kad se pribliœi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina
Josipa te mu reçe: “Ako mi œeliæ ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno
kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!
Po 47:30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore
i sahrani me u njihovu grobnicu!” “Uçinit øu kako si rekao”, odgovori.
Po 47:31 “Zakuni mi se!” - reçe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko
prignu na uzglavlju.
Jakov blagoslivlja Josipove sinove Efrajima i Manaæea
Po 48:1 Poslije nekog vremena jave Josipu: “Eno ti je otac obolio.” Nato
on uzme sa sobom svoja dva sina, Manaæea i Efrajima.