Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

691
Hoæ 11:8 Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako
da te dadem kao Admu, da uçinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je
uznemireno, uzavrela mi sva utroba:
Hoæ 11:9 neøu viæe gnjevu dati maha, neøu opet zatirati Efrajima, jer ja
sam Bog, a ne çovjek: Svetac posred tebe - neøu viæe gnjevan dolaziti!
Povratak iz izgnanstva
Hoæ 11:10 Za Jahvom øe iøi on, kao lav on øe rikati; a kad zarikao bude,
sinovi øe mu veselo dohrliti sa zapada;
Hoæ 11:11 kao ptice øe dohrliti iz Egipta, kao golubica iz zemlje asirske,
i naselit øu ih po kuøama njihovim - rijeç je Jahvina.
Iskvarenost Izraelova
Hoæ 12:1 Opkolio me laœju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda
joæ je nestalan Bogu, Svecu vjernome.
Hoæ 12:2 Efrajim pase vjetar, za vjetrom istoçnim trçi cio dan, sve viæe
je laœi njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat.
Protiv Jakova
Hoæ 12:3 S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit øe Jakova prema postupcima,
vratit øe mu po djelima njegovim.
Hoæ 12:4 Veø u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muœevnoj s
Bogom se borio.
Hoæ 12:5 S Anåelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga.
Naæao ga je u Betelu i ondje mu je govorio.
Hoæ 12:6 Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.
Hoæ 12:7 Ti se dakle Bogu svojem vrati, çuvaj ljubav i pravednost i u
Boga se svoga uzdaj svagda!
Pohlepa i kazna Izraelova
Hoæ 12:8 U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati.
Hoæ 12:9 I reçe Efrajim: “Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao.”
Ali niæta mu od sveg dobitka neøe ostati, jer se ogrijeæio bezakonjima.
Hoæ 12:10 Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, joæ øu ti dati
da stanujeæ pod æatorima
kao u dane Sastanka;
Hoæ 12:11 govorit øu prorocima, umnoœit øu viåenja i po prorocima prispodobom
uçiti.
Hoæ 12:12 Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali œrtvuju
bikove; zato øe im oltari biti kao hrpe kamenja u brazdama poljskim.
Protiv Jakova i Efrajima
Hoæ 12:13 Jakov pobjeœe u kraj aramski, za œenu sluœaæe Izrael, za
œenu jednu stada çuvaæe.
Hoæ 12:14 Ali po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on
ga je çuvao.
Hoæ 12:15 Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga øe krv njegovu na njega
svaliti, platit øe mu Gospod njegov za pogrde.
Kazna za idolopoklonstvo
Hoæ 13:1 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaæe on prvak u
Izraelu, ali ogrijeæi se Baalom i poginu.
Hoæ 13:2 I sad joæ grijeæe oni od srebra praveøi sebi kipove, kumire po
svojoj maæti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - œrtvujte, ljudi neka
cjelivaju teoce!
Hoæ 13:3 Zato, bit øe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna, kao dim æto kroz otvor izlazi.
Kazna za nezahvalnost
Hoæ 13:4 A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog
Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.
Hoæ 13:5 Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.
Hoæ 13:6 Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiøenima srce se uzoholi; i tako me
zaboraviæe.
Hoæ 13:7 Stoga øu im biti kao lav, kao leopard æto na putu vreba;
Hoæ 13:8 kao medvjedica kojoj ugrabiæe mlade, ja øu se na njih baciti,
rastrgati im grudi do srca; kao lav øu proœdrijeti meso njihovo, zvijeri øe
ih poljske rastrgati.
Hoæ 13:9 Uniætit øu te, Izraele, i tko øe ti pomoøi?
Hoæ 13:10 Ta gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane -
oni za koje si govorio: “Daj mi kralja i knezove!”
Hoæ 13:11 U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdœbi ti ga uzimam.
Neizbjeœna propast
Hoæ 13:12 Dobro se çuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro
pohranjen.
Hoæ 13:13 Doåoæe na njega trudovi porodiljski, ali on je ludo çedo, ne
izlazi na vrijeme iz utrobe materine!