Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

568
zakasniti neøe. Na Sion øu spas staviti, u Izraela svoju slavu.” Plaç nad
Babilonom
Iza 47:1 Spusti se, sjedni u praæinu, djevice, køeri babilonska! Sjedni na
zemlju, bez prijestolja, køeri kaldejska! Jer, neøe te viæe zvati njeœnom
i tankoøutnom.
Iza 47:2 Uzmi mlin i melji braæno! Skini privjes, podigni skut, razgali
bedra, prijeåi preko rijeke!
Iza 47:3 Neka se golotinja tvoja otkrije, neka se sramota tvoja pokaœe!
Ja øu se osvetiti, odvraøati me nitko neøe.
Iza 47:4 Otkupitelj naæ, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov,
kaœe:
Iza 47:5 “Sjedi æutke, u mrak se povuci, køeri kaldejska. Jer, neøe te viæe
zvati vladaricom kraljevstava.
Iza 47:6 Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baætinu. Tebi ih u
ruke izruçih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj
preteæki.
Iza 47:7 Govorila si: ‘Dovijeka gospodaricom øu ostati.’ Nikad nisi to k
srcu uzela ni pomislila kako øe se zavræiti.
Iza 47:8 A sad posluæaj, razvratnice, koja sjediæ bezbriœno i u srcu svom
govoriæ: ‘Ja, i nitko drugi! Nikad neøu obudovjeti, neøu djece izgubiti!’
Iza 47:9 Stiøi øe te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit øeæ djecu, obudovjet
øeæ! Punom øe te mjerom snaøi oboje, pokraj svega tvojeg vraçanja i
mnoœine tvojih zaklinjanja!
Iza 47:10 U zloøu si se svoju uzdala, govorila si: ‘Nitko me ne vidi!’
Mudrost tvoja i znanje zavedoæe te. U svom si srcu govorila: ‘Ja i nitko
drugi!’
Iza 47:11 Zlo øe te snaøi - neøeæ ga presresti; oborit øe se na te nesreøa
- neøeæ je odvratiti; doøi øe na te propast iznenada - neøeæ je predvidjeti.
Iza 47:12 Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim çaranjima,
oko kojih si se trudila od mladosti. Moœda øe ti biti od koristi? Moœda øeæ
s njima strah utjerati?
Iza 47:13 Izmoriæe te mnogi tvoji savjetnici! Neka ustanu samo da te
spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog
mjeseca proriçu ono æto øe te snaøi.
Iza 47:14 Gle, oni øe biti poput pljeve, oganj øe ih saœeøi. Ni sami sebe
neøe izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neøe ostati ni œerave da se tko
ogrije, ni ognjiæta da uza njega posjedne!
Iza 47:15 Takvi øe ti biti vraçi tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti!
Poøi øe svaki svojim putem, i nikog neøe biti da te spasi.” Jahve - jedini
gospodar buduønosti
Iza 48:1 Çujte ovo, kuøo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim
i koji ste iziæli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i
slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi.
Iza 48:2 Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga
Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime.
Iza 48:3 Dogaåaje proæle odavna sam navijestio, iz mojih su iziæli usta
i ja sam ih objavio, uçinih brzo, i zbi se.
Iza 48:4 Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je æija œila gvozdena i çelo
da ti je mjedeno.
Iza 48:5 Zato sam ti veø onda navijestio, javio ti prije nego æto se zbilo,
da ne bi rekao: “Moj kip uçini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediæe
tako!”
Iza 48:6 Çuo si i vidio sve to; zar ne priznajeæ? A sada navijestit øu ti
neæto novo, otajno, æto joæ ne znaæ;
Iza 48:7 ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi niæta
çuo, da ne bi rekao: “Znao sam.”
Iza 48:8 Nisi o tome çuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh
da øeæ se iznevjeriti i da te od utrobe majçine zovu otpadnikom.
Iza 48:9 Radi imena svoga odgaåah svoj gnjev, radi çasti svoje susprezah
se da te ne uniætim.
Iza 48:10 Gle, proçistio sam te poput srebra, iskuæao te u talioniku
nevolje.
Iza 48:11 Sebe radi çinih tako, sebe radi! Ta zar da se ime moje
obeæçasti? Slave svoje drugome ne dam! Kir - miljenik Jahvin
Iza 48:12 Çuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam
prvi, ja sam i posljednji.
Iza 48:13 Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem
ih samo, i odmah dolaze.
Iza 48:14 Saberite se svi i çujte: tko je od njih to prorekao? “Onaj koga
Jahve ljubi ispunit øe volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.”