Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

912
su nestalna srca i ne proniçu moje putove.
Heb 3:11 Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neøe uøi u moj poçinak!
Heb 3:12 Pazite, braøo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno,
odmetnulo se od Boga œivoga.
Heb 3:13 Paçe hrabrite jedni druge dan za danom dok joæ odjekuje ono
Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.
Heb 3:14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo
imanje stalnim saçuvamo
Heb 3:15 kad je reçeno: Danas ako glas mu çujete, ne budite srca tvrda
kao u Pobuni!
Heb 3:16 Jer, koji su to çuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem
izaæli iz Egipta?
Heb 3:17 Koji li mu dodijavahu çetrdeset godina? Zar ne oni koji
sagrijeæiæe, kojih mrtva tijela popadaæe u pustinji?
Heb 3:18 Kojima se zakle da neøe uøi u njegov poçinak, ako li ne nepokornima?
Heb 3:19 I vidimo da ne mogoæe uøi zbog nevjere.
Heb 4:1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeøanje o ulasku u njegov
Poçinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.
Heb 4:2 Jer nama je navijeætena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeç
poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridruœili onima koji su posluæali.
Heb 4:3 U Poçinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom
æto je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neøe uøi u moj poçinak,
premda su djela od postanka svijeta dovræena.
Heb 4:4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poçinu Bog
sedmoga dana od svih djela svojih.
Heb 4:5 A ovdje opet: Nikad neøe uøi u moj poçinak.
Heb 4:6 Preostaje dakle da neki imaju u njega uøi, a oni koji su prvi
primili blagovijest ne uåoæe zbog nepokornosti.
Heb 4:7 Zato Bog ponovno odreåuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon
toliko vremena govoreøi, kako je veø reçeno: Danas ako glas mu çujete,
ne budite srca tvrda.
Heb 4:8 Zbilja, da je Joæua njih u Poçinak uveo, ne bi Bog nakon toga
govorio o drugome danu.
Heb 4:9 Dakle: preostaje neki subotni poçinak narodu Boœjemu!
Heb 4:10 Zaista, tko uåe u njegov poçinak, poçinuo je od djela svojih
kao ono i Bog od svojih.
Heb 4:11 Pohitimo dakle uøi u taj Poçinak da nitko ne padne po uzoru na
takvu nepokornost.
Snaga Rijeçi Boœje
Heb 4:12 Œiva je, uistinu, Rijeç Boœja i djelotvorna; oætrija je od svakoga
dvosjekla maça; prodire dotle da dijeli duæu i duh, zglobove i moœdinu te
prosuåuje nakane i misli srca.
Heb 4:13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno
oçima Onoga komu nam je dati raçun.
Heb 4:14 Imajuøi dakle velikoga Velikog sveøenika koji prodrije kroz
nebesa - Isusa, Sina Boœjega - çvrsto se drœimo vjere.
Heb 4:15 Ta nemamo takva Velikog sveøenika koji ne bi mogao biti
supatnik u naæim slabostima, nego poput nas iskuæavana svime, osim
grijehom.
Heb 4:16 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo
milosråe i milost naåemo za pomoø u pravi ças!
Heb 5:1 Svaki veliki sveøenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja
u odnosu prema Bogu da prinosi darove i œrtve za grijehe.
Heb 5:2 On moœe primjereno suosjeøati s onima koji su u neznanju i
zabludi jer je i sam zaogrnut slaboæøu.
Heb 5:3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
Heb 5:4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu çast, nego je prima od Boga,
pozvan kao Aron.
Heb 5:5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavæi sveøenik, nego ga
proslavi Onaj koji mu reçe: Ti si sin moj, danas te rodih,
Heb 5:6 po onome æto pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveøenik po redu
Melkisedekovu.
Heb 5:7 On je u dane svoga zemaljskog œivota sa silnim vapajem i
suzama prikazivao molitve i proænje Onomu koji ga je mogao spasiti od
smrti. I bi usliæan zbog svoje predanosti:
Heb 5:8 premda je Sin, iz onoga æto prepati, naviknu sluæati
Heb 5:9 i, postigavæi savræenstvo, posta svima koji ga sluæaju zaçetnik
vjeçnoga spasenja -
Heb 5:10 proglaæen od Boga Velikim sveøenikom po redu
Melkisedekovu.