Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

541
Iza 5:9 Na uæi moje reçe Jahve nad Vojskama: “Doista, mnoge øe kuøe
opustjeti, velike i lijepe, bit øe bez œitelja.
Iza 5:10 Deset rali vinograda dat øe samo baçvicu, mjera sjemena dat
øe samo mjericu.”
Iza 5:11 Jao onima æto veø jutrom na uranku œestokim se piøem zalijevaju
i kasno noøu sjede vinom raspaljeni.
Iza 5:12 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo
Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.
Iza 5:13 Stoga øe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti,
odliçnici njegovi od gladi øe umirati, puk njegov od œeåi øe gorjeti.
Iza 5:14 Da, Podzemlje øe razvaliti œdrijelo, razjapit øe ralje neizmjerne
da se u njih strmoglave odliçnici mu i mnoætvo sa svom grajom i veseljem!
Iza 5:15 Smrtnik øe nikom poniknuti, poniziti se çovjek, oborit øe se
pogled silnih.
Iza 5:16 Jahve nad Vojskama uzvisit øe se sudom, i Bog øe sveti otkriti
svetost svoju.
Iza 5:17 Jaganjci øe pasti kao na paænjacima, a jarci øe brstiti po ruæevinama
bogataækim.
Iza 5:18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom uœadi i grijeh kolskim
konopcem -
Iza 5:19 onima æto govore: “Neka pohiti, neka poteçe s djelom svojim da
bismo ga vidjeli, neka se pribliœi i zavræi naum Sveca Izraelova da bismo
znali!”
Iza 5:20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame
svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim çine, a slatko
gorkim!
Iza 5:21 Jao onima koji su mudri u svojim oçima i pametni sami pred
sobom!
Iza 5:22 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mijeæanju jakih piøa;
Iza 5:23 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraøuju pravdu!
Iza 5:24 Zato, kao æto plameni jezici proœdiru slamu i kao æto nestaje
suha trava u plamenu, tako øe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjeti
se pupoljak njihov, jer odbaciæe Zakon Jahve nad Vojskama i
prezreæe rijeç Sveca Izraelova.
Gnjev Jahvin
Iza 5:25 Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diœe
ruku na njega i udari ga te se potresoæe gore: trupla njihova leœe kao
smeøe po ulicama, ali gnjev se njegov joæ ne smiri, ruka mu je svagda
podignuta.
Asirska najezda
Iza 5:26 On podiœe stijeg ratni narodu dalekom, zazviœdi mu na kraj
zemlje, i gle: brzo, spremno hita.
Iza 5:27 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko
boka pojas ne otpasuje, na obuøi ne odrijeæi remena.
Iza 5:28 Strijele su mu dobro zaæiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su
kopita konja njegovih, vihor su toçkovi bojnih mu kola.
Iza 5:29 Rika mu je kao u lava i riçe kao lavovi mladi, reœi, grabi plijen i
odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.
Iza 5:30 U dan onaj reœat øe na njega kao æto more buçi. Pogledaæ li
zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaçna.
Izaijin poziv
Iza 6:1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na
prijestolju visoku i uzviæenu. Skuti njegova plaæta ispunjahu Svetiæte.
Iza 6:2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po æest krila: dva krila da
zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.
Iza 6:3 I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!
Puna je sva zemlja Slave njegove!”
Iza 6:4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoæe se dovraci na
pragovima, a Dom se napuni dimom.
Iza 6:5 Rekoh: “Jao meni, propadoh, jer çovjek sam neçistih usana, u
narodu neçistih usana prebivam, a oçi mi vidjeæe Kralja, Jahvu nad
Vojskama!”
Iza 6:6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu œerava koju uze
klijeætima sa œrtvenika;
Iza 6:7 dotaçe se njome mojih usta i reçe: “Evo, usne je tvoje dotaklo,
krivica ti je skinuta i grijeh
oproæten.”
Iza 6:8 Tad çuh glas Gospodnji: “Koga da poæaljem? I tko øe nam poøi?”
Ja rekoh: “Evo me, mene poæalji!”
Iza 6:9 On odgovori: “Idi i reci tom narodu: ‘Sluæajte dobro, ali neøete
razumjeti, gledajte dobro, ali neøete spoznati.’