Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

313
2Kr 3:20 I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi œrtva, doåe voda od
Edoma i preplavi svu okolinu.
2Kr 3:21 Kad su Moapci çuli da su kraljevi doæli s njima ratovati, pozvaæe
sve koji bijahu sposobni za oruœje i postaviæe ih na granicu.
2Kr 3:22 Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom,
Moapcima se sa strane voda uçini crvenom kao krv.
2Kr 3:23 I rekoæe: “To je krv! Zacijelo su se kraljevi meåusobno pobili i
jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!”
2Kr 3:24 Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoæe se Izraelci i
potukoæe Moapce, tako te ovi pobjegoæe pred njima. A Izraelci pojuriæe
da dotuku Moapce.
2Kr 3:25 Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive
da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveøe. Konaçno, ostao
je samo grad Kir Hareæet; praøari su ga opkolili i tukli ga.
2Kr 3:26 Kada je moapski kralj vidio da neøe izdrœati bitku, uze sa sobom
sedam stotina ljudi naoruœanih maçevima, pokuæa se probiti i doøi do
kralja edomskog, ali ne uspje.
2Kr 3:27 Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaæe naslijediti, i prinese
ga kao paljenicu na zidu.
To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoæe od njih i vratiæe se u svoju
zemlju.
2Kr 4:1 Œena jednoga od proroçkih sinova zamoli Elizeja ovako: “Tvoj
sluga, moj muœ, umro je; a znaæ da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je
doæao vjerovnik da mi uzme oba sina i uçini ih svojim robovima.”
2Kr 4:2 Elizej joj reçe: “Æto ti mogu uçiniti! Reci mi æto imaæ u kuøi?” Ona
odgovori: “Tvoja sluækinja nema niæta u kuøi, osim vrça ulja.”
2Kr 4:3 Tada joj reçe: “Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova,
ali neka ih ne bude premalo!
2Kr 4:4 Zatim se vrati kuøi, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima
i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.”
2Kr 4:5 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima.
Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila.
2Kr 4:6 I kad se sudovi napuniæe, reçe ona svome sinu: “Dodaj mi joæ
jedan sud!” Ali joj on odgovori: “Nema viæe sudova.” I ulje stade.
2Kr 4:7 Ona ode i kaza çovjeku Boœjem, a on joj reçe: “Idi, prodaj ulje i
podmiri svoj dug, a od ostatka œivjet øeæ ti i tvoji sinovi!”
Elizej i Æunamka
2Kr 4:8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Æunam. A œivjela ondje
ugledna œena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaæe onuda,
uvratio bi se k njoj na jelo.
2Kr 4:9 Ona reçe svome muœu: “Evo, znam i vidim da je svet onaj çovjek
Boœji æto prolazi ovuda.
2Kr 4:10 Naçinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol,
stolicu i svjetiljku: kad doåe k nama, povuøi øe se onamo.”
2Kr 4:11 Jednoga dana doåe on onamo, povuçe se u gornju sobu i
poçinu ondje.
2Kr 4:12 Reçe zatim svome momku Gehaziju: “Pozovi tu Æunamku!”
On je pozva te ona stade preda njega.
2Kr 4:13 I joæ mu reçe: “Kaœi joj: ‘Lijepo se brineæ za nas. Æto moœemo
uçiniti za te? Treba li reøi rijeç za te kralju ili vojskovoåi?’” Ali ona odgovori:
“Ja œivim usred svoga naroda.”
2Kr 4:14 On nastavi: “Dakle, æto da uçinimo za nju?” Gehazi odgovori:
“Eto, nema sina, a muœ joj je vremeæan.”
2Kr 4:15 A on reçe: “Pozovi je!” Pozva je, a ona stade kod ulaza.
2Kr 4:16 “Dogodine u ovo doba”, reçe joj, “zagrlit øeæ sina u naruçju.” A
ona reçe: “Ne, gospodaru moj, ne varaj sluœbenice svoje!”
2Kr 4:17 Ali je œena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono
doba, kako joj je rekao Elizej.
2Kr 4:18 Djeçak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod œetelaca.
2Kr 4:19 I potuœi se ocu: “Jao, glava, glava moja!” A otac zapovjedi
jednom momku da ga odnese majci.
2Kr 4:20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima
ostao do podne i onda umrije.
2Kr 4:21 Ona tada ode gore i poloœi ga u postelju Boœjega çovjeka. Iziæla
je zatim i zakljuçala vrata.
2Kr 4:22 Potom je pozvala svoga muœa i rekla: “Poæalji mi jednoga od
momaka i jednu magaricu; otrçat øu do çovjeka Boœjeg i vratit øu se.”
2Kr 4:23 On je upita: “Zaæto da danas poåeæ k njemu? Nije ni mlaåak niti
je subota.” Ali ona odgovori: “Ostaj u miru!”
2Kr 4:24 Poæto joj je momak osamario magaricu, ona øe mu: “Povedi i
poåi! Ne zadrœavaj me na putu, osim ako ti naredim.”