Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

587
Jer 8:7 Çak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i œdral
drœe se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda
Jahvina.
Protiv sveøenika i laœnih proroka
Jer 8:8 Kako moœete tvrditi: ‘Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!’ Zaista,
u laœ ga je pretvorila laœljiva pisaljka pisara!
Jer 8:9 Mudraci øe biti osramoøeni, prestravljeni i uhvaøeni u zamku.
Gle, oni prezreæe rijeç Jahvinu! A njihova mudrost - æto im koristi?
Ponavljanje ulomka
Jer 8:10 Zato øu œene njihove dati strancima, a vaæa polja osvajaçima.
Jer od najmanjeg do najveøega svi gramze za plijenom, od proroka do
sveøenika svi su varalice.
Jer 8:11 I olako lijeçe ranu naroda mojega viçuøi: ‘Mir! Mir!’ Ali mira
nema.
Jer 8:12 Neka se postide æto gnusobu poçiniæe, no oni viæe ne znaju æto
je stid, ne umiju se viæe crvenjeti. Zato øe popadati s onima æto padaju,
sruæit øe se kad stanem kaœnjavati”
- govori Jahve. Prijetnja lozi Judinoj
Jer 8:13 “Htjedoh u berbu k njima - rijeç je Jahvina - a ono ni grozda na
trsu, ni smokve na smokvi;
çak je i liæøe uvelo. Zato ih predah onima æto prolaze kraj njih.
Jer 8:14 ‘Zaæto joæ çekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da
ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naæ, zatire, napaja nas vodom otrovanom,
jer zgrijeæismo protiv Jahve.
Jer 8:15 Nadasmo se miru, ali dobra nema, çekasmo vrijeme ozdravljenja,
ali evo uœasa!
Jer 8:16 Iz Dana dopire njiætanje konja njegovih, od rzanja njegovih
pastuha dræøe zemlja sva. Dolaze da proœdru zemlju i æto je napunja,
grad i œitelje u njemu.’
Jer 8:17 I gle, puætam na vas otrovnice protiv kojih nema çarolija; ujedat
øe vas - rijeç je Jahvina -
Jer 8:18 lijeka biti neøe.” Bol me spopada, srce mi iznemoglo.
Prorokova tuœaljka zbog gladne godine
Jer 8:19 Evo zapomaœu køeri naroda moga iz zemlje daleke: “Zar Jahve
nije viæe na Sionu? Kralj njegov? Zaæto me razjariæe svojim kipovima
niætavilima tuåinskim?
Jer 8:20 Œetva proåe, minu ljeto, a mi nismo spaæeni!”
Jer 8:21 Satrven sam æto je køi naroda mojega satrvena, œalostan sam,
stravom obuzet.
Jer 8:22 Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeçnika? Ta
zaæto ne dolazi ozdravljenje køeri naroda mojega?
Jer 8:23 O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oçi moje u vrutak suza,
danju i noøu da plaçem nad poginulima køeri svoje, naroda svojega!
Pokvarenost Judina
Jer 9:1 “Da imam u pustinji obitavaliæte, ostavio bih narod svoj i daleko
od njih otiæao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajniçka.
Jer 9:2 Kao luk napinju jezik, laœ, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla
u zlo srljaju, mene ne poznaju” - rijeç je Jahvina!
Jer 9:3 “Nek se svatko çuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer
brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.
Jer 9:4 Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoæe jezik da govori
laœi; izopaçeni, ne mogu se viæe vratiti.
Jer 9:5 Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neøe da spoznaju
mene” - rijeç je Jahvina.
Jer 9:6 Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: “Evo, pretopit øu ih i
ispitati, ta kako da i postupaju prema køeri naroda moga?
Jer 9:7 Jezik im je strijela ubojita, na ustima rijeç prijevarna. ‘Mir s tobom’,
pozdravljaju
bliœnjega, ali mu u srcu zamku spremaju.
Jer 9:8 Pa da ih zbog toga ne kaznim - rijeç je Jahvina - narodu takvu da
se ne osvetim?”
Tuœaljka nad Sionom
Jer 9:9 “Zaplaçite, tugujte nad brdima, nad ispaæama pustinjskim nariçite!
Jer izgorjeæe, nitko ne prolazi, glas stada viæe se ne çuje. Od ptice
nebeske do stoke sve pobjeœe, svega nestade.
Jer 9:10 Od Jeruzalema uçinit øu gomilu kamenja, brlog çagaljski,
gradove judejske pretvorit øu u pustoæ gdje nitko ne stanuje.”
Jer 9:11 Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila
da objavi zaæto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome viæe ne prolazi?
Jer 9:12 I reçe Jahve: “Jer ostaviæe Zakon moj koji im dadoh i jer ne
sluæahu glasa mojega, niti ga slijeåahu,