Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

590
Jer 12:1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo
bih jedno s tobom raspravio: Zaæto je put zlikovaca uspjeæan? Zaæto
podmuklice uœivaju mir?
Jer 12:2 Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniæe, rastu i plod donose. Ali si
bliz samo ustima njihovim,
a daleko im od srca.
Jer 12:3 No ti, Jahve, mene poznajeæ i vidiæ; ispitao si srce moje, ono je
s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saçuvaj ih za dan pokolja.
Jer 12:4 Dokle øe zemlja tugovati, dokle øe trava na svem polju sahnuti?
Zbog opaçine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore:
Bog ne vidi naæih putova.
Jer 12:5 Ako s pjeæacima trçeøi sustajeæ, kako øeæ se s konjima utrkivati?
Kad ni u mirnoj zemlji nemaæ uzdanja, kako øeæ onda kroz guætare
jordanske?
Jer 12:6 Jer su i braøa tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te
iza leåa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno. Œalbe
Jahvine nad poharanom Baætinom
Jer 12:7 Ostavih dom svoj, napustih baætinu svoju; miljenicu srca svoga
dadoh u ruke duæmana njenih.
Jer 12:8 Baætina moja postade za me kao lav u æumi. Zarikao je na me,
zato ga zamrzih.
Jer 12:9 Zar je baætina moja æarena ptica oko koje odasvud druge slijeøu?
Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doåite œderati.
Jer 12:10 Mnogi pastiri opustoæiæe moj vinograd, zgaziæe nasljedstvo
moje; dragu mi baætinu pretvoriæe u golu pustinju,
Jer 12:11 pretvoriæe u pustoæ, œalosna je pustoæ preda mnom. Sva je
zemlja pusta jer nikog u srce ne dira.
Jer 12:12 Preko svih goleti pustinjskih nagrnuæe pustoænici. Jer u Jahve
je maç æto proœdire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome
tijelu.
Jer 12:13 Sijahu pæenicu, a poœeæe trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se
uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.
Sud i spasenje susjednih naroda
Jer 12:14 Ovako govori Jahve: “Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u
baætinu æto sam je dao narodu svome Izraelu, ja øu iæçupati iz zemlje
njihove. Ali dom Judin iæçupat øu isred njih.
Jer 12:15 A kad ih iæçupam, ponovo øu im se smilovati i povesti natrag,
svakoga na baætinu i zemlju njegovu.
Jer 12:16 Pa ako doista nauçe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati
imenom mojim - ‘Œivoga mi Jahve’ - kao æto su uçili moj narod da se
zaklinje Baalom, tada øe se opet nastaniti usred naroda moga.
Jer 12:17 Ako pak ne posluæaju, onda øu takav narod potpuno iæçupati
i zatrti” - rijeç je Jahvina.
Jer 13:1 Ovako mi govori Jahve: “Idi i kupi sebi lanen pojas i opaæi bokove.
Ali ga u vodu ne umaçi.”
Jer 13:2 I kupih pojas po rijeçi Jahvinoj i opasah bokove.
Jer 13:3 I doåe mi drugi put rijeç Jahvina:
Jer 13:4 “Uzmi pojas æto si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do
rijeke Eufrata i skrij ga ondje u pukotinu peøine.”
Jer 13:5 I odoh i skrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije
mnogo dana reçe mi Jahve:
Jer 13:6 “Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih
da ga ondje skrijeæ.”
Jer 13:7 Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah
skrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaæe viæe nizaæto.
Jer 13:8 Tada mi doåe rijeç Jahvina:
Jer 13:9 “Ovako govori Jahve: Tako øu uniætiti silnu oholost Judeje i
Jeruzalema.
Jer 13:10 Narod taj opaki koji ne sluæa mojih rijeçi, nego slijedi okorjelo
srce svoje i trçi za drugim bogovima da im sluœi i da im se klanja, postat
øe kao tvoj pojas koji nije viæe nizaæto.
Jer 13:11 Jer kao æto pojas prianja uz bedra çovjekova, tako sam htio da
sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijeç je Jahvina - da
budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i çast. Ali nisu
posluæali!”
Razbijeni vinski vrçevi
Jer 13:12 Reci tom narodu: “Svaki se vrç puni vinom.” A oni øe ti prigovoriti:
“Zar moœda ne znamo da se svaki vrç puni vinom?”
Jer 13:13 Reci im tada: “Ovako govori Jahve: evo, napunit øu pijanoæøu
sve stanovnike ove zemlje, kraljeve æto sjede na prijestolju Davidovu, i
sveøenike, i proroke, i sve Jeruzalemce.