Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

628
Tuœ 2:3 U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu,
povuçe svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen
ognjeni koji sve uokolo proœdire.
Tuœ 2:4 Nategao je luk kao neprijatelj, kao duæman ispruœio desnicu,
ubijajuøi sve æto mu drago bijaæe. Na æator Køeri sionske sasu kao oganj
gnjev svoj jarosni.
Tuœ 2:5 Kao neprijatelj Gospod bijaæe: razorio je Izraela, razorio sve
dvore njegove, poruæio njegove utvrde, umnoœio køeri Judinoj uzdisaje
i jecaje.
Tuœ 2:6 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve
u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja
i sveøenika.
Tuœ 2:7 Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetiæte njegovo.
U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buçili su u Domu
Jahvinu, kao u dan blagdanji.
Tuœ 2:8 Jahve naumi razvaliti zidove Køeri sionske. Nape uœe mjerniçko,
ne ustegnu ruku od ruæenja. Predziåe, zidine zavi u tugu: oronuæe
zajedno.
Tuœ 2:9 Vrata njina utonuæe u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i
knezovi su meåu pucima, Zakona nema! Ni u proroka viæe se ne nalaze
viåenja Jahvina.
Tuœ 2:10 Starjeæine Køeri sionske na zemlji sjede i æute, posiplju glavu
praæinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske.
Tuœ 2:11 Ispadoæe mi oçi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na
zemlju prosula zbog sloma køeri naroda mojega, jer djeca i dojençad
umiru po trgovima Grada.
Tuœ 2:12 Govore majkama svojim: “Gdje je œito i vino?” dok obamiru kao
ranjeni po trgovima Grada, dok ispuætaju duæu svoju na grudima matera
svojih.
Tuœ 2:13 S çime da te prispodobim? Na koga si nalik, Køeri jeruzalemska?
S kime da te usporedim, kako utjeæim, djevice, Køeri sionska? Jer
kao more tvoja je nesreøa neizmjerna. Tko øe te iscijeliti?
Tuœ 2:14 Viåenja tvojih proroka bijahu varka i laœ, oni nisu objavili krivnju
tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama laœnim i zamamnim.
Tuœ 2:15 Nad tobom pljeæøu rukama svi koji putem prolaze, zviœde i vrte
glavom zbog Køeri jeruzalemske: “Je li to grad na glasu ljepotom, radost
svemu svijetu?”
Tuœ 2:16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zviœde, ækrguøu
zubima i govore: “Proœdrijesmo je! To je dan za kojim çeznusmo,
doœivjesmo, vidjesmo!”
Tuœ 2:17 Jahve izvræi naum svoj, odrœa svoju rijeç koju naredi u davnim
danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik
rog svoj podiœe.
Tuœ 2:18 U sav glas viçi Gospodu, jecaj, Køeri sionska! Neka kao potok
teku tvoje suze danju i noøu. Ne daj poçinka sebi, neka se zjenica oka
tvoga ne odmori.
Tuœ 2:19 Ustani, viçi noøu za svake promjene straœe. Kao vodu izlij srce
pred licem Gospodnjim, k njemu podiœi ruke i traœi milost za svoju nejaçad
koja od glada obamire po uglovima ulica.
Tuœ 2:20 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uçinio. Zar œene da jedu
porod svoj, djecu æto njiæu u naruçju? Zar moradoæe biti poklani u Svetiætu
Gospodnjem sveøenici i proroci?
Tuœ 2:21 U uliçnoj praæini leœe djeca i starci; moje djevice i moji mladiøi
od maça padoæe. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice.
Tuœ 2:22 Ti si, kao na dan sveçani, sa svih strana sazvao uœase moje.
U dan gnjeva Jahvina nitko nije preœivio, nitko se nije spasio. One koje
sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.
Tuœ 3:1 Ja sam çovjek æto upozna bijedu pod æibom gnjeva njegova.
Tuœ 3:2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
Tuœ 3:3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
Tuœ 3:4 Iscijedio je moje meso, koœu moju, polomio kosti moje.
Tuœ 3:5 Naçinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
Tuœ 3:6 Pustio me da œivim u tminama kao mrtvaci vjeçiti.
Tuœ 3:7 Zazidao me, i ja ne mogu izaøi, oteœao je moje okove.
Tuœ 3:8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
Tuœ 3:9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrçio je putove moje.
Tuœ 3:10 Meni on bijaæe medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
Tuœ 3:11 U bespuøa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
Tuœ 3:12 Napinjao je luk svoj i gaåao me kao metu za svoje strelice.