Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

TUŒALJKE
627
Jadikovke
Tuœ 1:1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoø naroda puna; postade
kao udovica, nekoø velika meåu narodima. Vladarica nad pokrajinama,
na tlaku sad ide.
Tuœ 1:2 Noøi provodi gorko plaçuøi, suzama pokriva obraze. Nikog nema
da je utjeæi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriæe i postaæe
joj neprijatelji.
Tuœ 1:3 Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teækom. Sad œivi
meåu poganima, ne nalazi poçinka. Svi ga gonitelji sustiœu u tjesnacima.
Tuœ 1:4 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su
vrata razvaljena, sveøenici uzdiæu, ucviljene su djevice njegove, a on je
pun gorçine.
Tuœ 1:5 Tlaçitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga
ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otiæla u izgnanstvo
pred tlaçiteljem.
Tuœ 1:6 Povukla se od Køeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj
postadoæe kao ovnovi koji paæe ne nalaze; nemoøni vrludaju ispred
goniça.
Tuœ 1:7 Jeruzalem se spominje dana bijede i lutanja, kad mu narod
duæmanu u ruke pade a nitko mu pomoøi ne pruœi. Tlaçitelji ga gledahu
smijuøi se njegovoj propasti.
Tuœ 1:8 Teæko sagrijeæi Jeruzalem, postade kao neçistoøa œenina. Svi
æto ga ætovahu, sada ga preziru: jer vidjeæe golotinju njegovu. On samo
plaçe i natrag se okreøe.
Tuœ 1:9 Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao æto ga çeka. Duboko je pao,
a nikog da ga tjeæi. ”Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje.”
Tuœ 1:10 Neprijatelj poseœe rukom za svim dragocjenostima njegovim.
Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetiæte, oni kojima si
zabranio i pristup u svoj zbor.
Tuœ 1:11 Sav narod njegov jeca, traœeøi kruha; svi daju dragulje za hranu
da bi ponovo œivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.
Tuœ 1:12 Svi vi æto putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je
bol kojom sam ja pogoåen,
kojom me Jahve udari u dan œestokog gnjeva svoga!
Tuœ 1:13 S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mreœu
mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, oœalosti za sva vremena.
Tuœ 1:14 Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na
vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove,
ne mogu se uspraviti.
Tuœ 1:15 Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv
mene da uniæti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu,
køerku Judinu.
Tuœ 1:16 Zato moram plakati, oçi mi suze liju, jer daleko je od mene moj
tjeæitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraœeni, odveø silan bijaæe
neprijatelj.
Tuœ 1:17 Sion pruœa ruke: nema mu tjeæitelja. Jahve je protiv Jakova sa
svih strana pozvao tlaçitelje; i tako Jeruzalem postade meåu njima
straæilo.
Tuœ 1:18 Jahve, on je pravedan; jer rijeçi se njegovoj protivih. Oh, çujte,
narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladiøi, svi odoæe u
izgnanstvo!
Tuœ 1:19 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariæe. Moji sveøenici
i starjeæine pogiboæe u gradu traœeøi hrane da bi ponovo œivnuli.
Tuœ 1:20 Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi,
srce mi se u grudima grçi jer bijah opako prkosan! Vani maç pokosi moje
sinove, a unutra - smrt.
Tuœ 1:21 Çuj kako stenjem: nema mi tjeæitelja! Svi neprijatelji çuju za
moju nesreøu i likuju æto si to uçinio! Daj da doåe dan æto si ga objavio,
da njima bude kao meni.
Tuœ 1:22 Neka se pokaœe sva njina zloøa pred licem tvojim, a onda
postupaj s njima kao æto si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer
samo uzdiæem, a srce moje tuguje.
Tuœ 2:1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Køer sionsku. S
neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnoœja svoga u dan
gnjeva svojega!
Tuœ 2:2 Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom
gnjevu razori tvråave køeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo
kraljevstvo i njegove knezove.