Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

47
œene. One su œivotne. Prije nego babica doåe k njima, one veø rode.”
Izl 1:20 Bog je to babicama za dobro primio. Narod se mnoœio i silno
porastao.
Izl 1:21 A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.
Izl 1:22 Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: “Svako muæko
dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na œivotu ostavite samo
œensku djecu.”
Roåenje Mojsijevo
Izl 2:1 Neki çovjek od Levijeva koljena ode i oœeni se djevojkom Levijkom.
Izl 2:2 Œena zaçe i rodi sina. Vidjevæi kako je krasan, krila ga je tri mjeseca.
Izl 2:3 Kad ga nije mogla viæe skrivati, nabavi koæaricu od papirusove
trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i poloœi ga u trstiku
na obali Rijeke.
Izl 2:4 Njegova sestra stane podalje da vidi æto øe s njime biti.
Izl 2:5 Faraonova køi siåe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluækinje
æetale uz obalu Rijeke. Opazi ona koæaricu u trstici, pa poæalje sluækinju
da je donese.
Izl 2:6 Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muæko çedo. Plakalo je. Njoj
se saœali na njega. “Bit øe to hebrejsko dijete”, reçe.
Izl 2:7 Onda njegova sestra rekne faraonovoj køeri: “Hoøeæ li da ti
potraœim dojilju meåu Hebrejkama da ti dijete doji?”
Izl 2:8 “Idi!” - odgovori joj faraonova køi. Tako djevojka ode i pozove
djetetovu majku.
Izl 2:9 “Uzmi ovo dijete”, rekne joj faraonova køi, “i odgoji mi ga, a ja øu
te plaøati.” Tako œena uzme dijete i othrani ga.
Izl 2:10 Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj køeri, koja ga
posini. Nadjene mu ime Mojsije, “jer sam ga”, reçe, “iz vode izvadila”.
Mojsije bjeœi u zemlju Midjan
Izl 2:11 Jednog dana, kad je Mojsije veø odrastao, doåe meåu svoj narod
i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipøanin tuçe jednoga
Hebrejca - brata njegova.
Izl 2:12 Okrene se tamo-amo i, vidjevæi da nikoga nema, ubije Egipøanina
i zatrpa ga u pijesak.
Izl 2:13 Izaåe on i sutradan te zateçe dva Hebrejca kako se tuku. “Zaæto
tuçeæ svoga druga?” - rekne napadaçu.
Izl 2:14 Ovaj odvrati: “Tko te postavi za starjeæinu i suca naæega? Kaniæ
li ubiti i mene kako si ubio onog Egipøanina?” Mojsije se uplaæi pa øe u
sebi: “Tako! Ipak se saznalo.”
Izl 2:15 Kad je faraon to doçuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije
pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj
nekog studenca.
Izl 2:16 Midjanski je sveøenik imao sedam køeri. Doåu one da zahvate
vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca.
Izl 2:17 Ali doåu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado
im napoji.
Izl 2:18 Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: “Kako ste se
danas tako brzo vratile?”
Izl 2:19 One odgovore: “Neki Egipøanin obrani nas od pastira i joæ nam
zahvati vode i stado nam napoji.”
Izl 2:20 “Gdje je?” - zapita on svoje køeri. “Zaæto ste ostavile toga çovjeka?
Pozovite ga na objed.”
Izl 2:21 Mojsije pristane da ostane kod toga çovjeka. On oœeni Mojsija
svojom køeri Siporom.
Izl 2:22 A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geræon, “jer sam”, reçe,
“stranac u tuåoj zemlji”.
Bog poziva Mojsija za voåu hebrejskom narodu
Izl 2:23 Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su joæ
stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoø sred ropstva uzlazio
je k Bogu.
Izl 2:24 Bog je çuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s
Abrahamom, Izakom i Jakovom.
Izl 2:25 I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.
Goruøi grm
Izl 3:1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveøenika.
Goneøi tako stado po pustari, doåe do Horeba, brda Boœjega.
Izl 3:2 Anåeo mu se Jahvin ukaœe u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma.
On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.
Izl 3:3 “Hajde da priåem,” reçe Mojsije, “i promotrim ovaj çudni prizor:
zaæto grm ne sagorijeva.”
Izl 3:4 Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne:
“Mojsije! Mojsije!” “Evo me!” - javi se.