Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

807
Iva 5:37 Pa i Otac koji me posla sam je svjedoçio za mene. Niti ste glasa
njegova ikada çuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,
Iva 5:38 a ni rijeç njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu
kojega on posla.
Iva 5:39 Vi istraœujete Pisma jer mislite po njima imati œivot vjeçni. I ona
svjedoçe za mene,
Iva 5:40 a vi ipak neøete da doåete k meni da œivot imate.
Iva 5:41 Slave od ljudi ne traœim,
Iva 5:42 ali vas dobro upoznah: ljubavi Boœje nemate u sebi.
Iva 5:43 Ja sam doæao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Doåe li tko
drugi u svoje ime, njega øete primiti.
Iva 5:44 Ta kako biste vi vjerovali kad traœite slavu jedni od drugih, a
slave od Boga jedinoga ne traœite!
Iva 5:45 Ne mislite da øu vas ja tuœiti Ocu. Vaæ je tuœitelj Mojsije u koga
se uzdate.
Iva 5:46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o
meni je on pisao.
Iva 5:47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijeçima
vjerujete?”
Isus hrani pet tisuøa ljudi
Iva 6:1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog
mora.
Iva 6:2 Slijedilo ga silno mnoætvo jer su gledali znamenja æto ih je çinio
na bolesnicima.
Iva 6:3 A Isus uziåe na goru i ondje sjeåaæe sa svojim uçenicima.
Iva 6:4 Bijaæe blizu Pasha, œidovski blagdan.
Iva 6:5 Isus podigne oçi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita
Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?”
Iva 6:6 To reçe kuæajuøi ga; jer znao je æto øe uçiniti.
Iva 6:7 Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da
svaki neæto malo dobije.”
Iva 6:8 Kaœe mu jedan od njegovih uçenika, Andrija, brat Æimuna Petra:
Iva 6:9 “Ovdje je djeçak koji ima pet jeçmenih kruhova i dvije ribice! Ali
æto je to za tolike?”
Iva 6:10 Reçe Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na
tome mjestu. Posjedaæe dakle muækarci, njih oko pet tisuøa.
Iva 6:11 Isus uze kruhove, izreçe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su
posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.
Iva 6:12 A kad se nasitiæe, reçe svojim uçenicima: “Skupite preostale
ulomke da niæta ne prop ko”
Iva 6:13 Skupili su dakle i napunili dvanaest koæara ulomaka æto od pet
jeçmenih kruhova pretekoæe onima koji su blagovali.
Iva 6:14 Kad su ljudi vidjeli znamenje æto ga Isus uçini, rekoæe: “Ovo je
uistinu Prorok koji ima doøi na svijet!”
Iva 6:15 Kad Isus spozna da kane doøi, pograbiti ga i zakraljiti, povuçe
se ponovno u goru, posve sam.
Isus hoda po moru
Iva 6:16 Kad nasta veçer, siåoæe njegovi uçenici k moru,
Iva 6:17 uåoæe u laåicu i krenuæe na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veø
se i smrklo, a Isusa joæ nikako k njima.
Iva 6:18 More se uzburkalo od silnog vjetra æto je zapuhao.
Iva 6:19 Poæto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija,
ugledaju Isusa gdje ide po moru i pribliœava se laåici. Prestraæe se,
Iva 6:20 a on øe njima: “Ja sam! Ne bojte se!”
Iva 6:21 Htjedoæe ga uzeti u laåicu, kadli se laåica odmah naåe na obali
kamo su se zaputili.
Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh œivota
Iva 6:22 Sutradan mnoætvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da
ondje bijaæe samo jedna laåica i da Isus nije bio uæao zajedno sa svojim
uçenicima u laåicu, nego da oni odoæe sami.
Iva 6:23 Iz Tiberijade pak stigoæe druge laåice blizu onog mjesta gdje
jedoæe kruh poæto je Gospodin izrekao zahvalnicu.
Iva 6:24 Kada dakle mnoætvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih
uçenika, uåu u laåice i odu u Kafarnaum traœeøi Isusa.
Iva 6:25 Kad ga naåoæe s onu stranu mora, rekoæe mu: “Uçitelju, kad si
ovamo doæao?”
Iva 6:26 Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kaœem vam: traœite me, ali ne
stoga æto vidjeste znamenja, nego stoga æto ste jeli od onih kruhova i
nasitili se.
Iva 6:27 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje
za œivot vjeçni: nju øe vam dati Sin Çovjeçji jer njega Otac - Bog - opeçati.”