Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

853
Dje 27:17 Podigoæe ga pa upotrijebiæe snast da potpaæu laåu. Bojeøi se
pak da se ne nasuçu u Sirti, spustiæe prvenjaçu. Tako ih je nosilo.
Dje 27:18 Buduøi da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rijeæiæe
tovara,
Dje 27:19 a treøi dan svojim rukama izbaciæe brodsku opremu.
Dje 27:20 Kako se pak viæe dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a
oluja bjesnjela nemalena, bila je veø propala svaka nada da øemo se
spasiti.
Dje 27:21 Ni jelo se veø dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reçe:
“Trebalo je, ljudi, posluæati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeøi ovu
nepogodu i ætetu.
Dje 27:22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni œiva duæa izmeåu
vas neøe stradati, nego samo laåa.
Dje 27:23 Noøas mi se ukaza anåeo Boga çiji sam i komu sluœim
Dje 27:24 te reçe: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje
sve koji plove s tobom.’
Dje 27:25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit øe kako mi je
reçeno.
Dje 27:26 Ali treba da se nasuçemo na neki otok.”
Dje 27:27 Bijaæe veø çetrnaesta noø æto smo bili tamo-amo gonjani po
Jadranu kad oko ponoøi naslutiæe mornari da im se primiçe neka zemlja.
Dje 27:28 Bacivæi olovnicu, naåoæe dvadeset hvati dubine; malo poslije
baciæe je opet i naåoæe ih petnaest.
Dje 27:29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciæe s krme
çetiri sidra iæçekujuøi da se razdani.
Dje 27:30 Kad su mornari bili naumili uteøi iz laåe i poçeli spuætati çamac
u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
Dje 27:31 reçe Pavao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na laåi, vi
se spasiti ne moœete!”
Dje 27:32 Nato vojnici presjekoæe uœad çamca i pustiæe da padne.
Dje 27:33 Do pred svanuøe nutkao je Pavao sve da uzmu hrane:
“Çetrnaesti je danas dan, reçe, æto bez jela çekate, niæta ne okusivæi.
Dje 27:34 Stoga vas molim: zaloœite neæto jer to je za vaæ spas. Ta
nikome od vas ni vlas s glave neøe propasti.”
Dje 27:35 Rekavæi to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade
jesti.
Dje 27:36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
Dje 27:37 A svih nas je u laåi bilo dvjesta sedamdeset i æest duæa.
Dje 27:38 Jednom nasiøeni, stanu rastereøivati laåu bacajuøi œito u more.
Dje 27:39 Kad osvanu, mornari ne prepoznaæe zemlje; razabraæe neki
zaljev ravne obale pa odluçe, bude li moguøe, u njega zavesti laåu.
Dje 27:40 Odrijeæe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone
kormila, razapnu prvenjaçu prema vjetru pa udare k obali.
Dje 27:41 Ali naletjeæe na pliøak i nasukaæe brod: pramac, nasaåen,
osta nepomiçan, a krmu razdiraæe œestina valova.
Dje 27:42 Tada vojnici naumiæe poubijati suœnje da ne bi koji isplivao i
pobjegao,
Dje 27:43 ali im satnik, hoteøi spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da
oni koji znaju plivati najprvi poskaçu i izaåu na kraj,
Dje 27:44 a ostali øe, tko na daskama, tko na olupinama laåe. Tako svi
œivi i zdravi prispjeæe na kopno.
Dje 28:1 Jednom spaæeni, doznasmo da se otok zove Malta.
Dje 28:2 Uroåenici nam iskazivahu nesvakidaænje çovjekoljublje.
Zapaliæe krijes i okupiæe nas oko njega jer je poçela kiæa i bilo zima.
Dje 28:3 Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruøine
izaåe zmija i pripije mu se za ruku.
Dje 28:4 Kad su uroåenici vidjeli gdje mu œivotinja visi o ruci, govorili su
meåu sobom: “Ovaj je çovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda
mu ne da œivjeti.”
Dje 28:5 Ali on otrese œivotinju u vatru i ne bi mu niæta;
Dje 28:6 a oni oçekivahu da øe oteøi i umah se sruæiti mrtav. Poæto su
dugo çekali i vidjeli da mu se niæta neobiçno nije dogodilo, promijeniæe
miæljenje te stadoæe govoriti da je bog.
Dje 28:7 U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom
Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio.
Dje 28:8 A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je leœao. Pavao
uåe k njemu, pomoli se, stavi na njega ruke i izlijeçi ga.
Dje 28:9 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te
ozdravljali.
Dje 28:10 Oni nas mnogim poçastima poçastiæe i na odlasku nam
priskrbiæe æto je potrebno.