Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

911
Heb 1:7 Za anåele veli: Anåele çini vjetrovima, sluge svoje plamenom
ognjenim,
Heb 1:8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Boœe, u vijeke vjekova, i pravedno
œezlo - œezlo je tvog kraljevstva.
Heb 1:9 Ti ljubiæ pravednost, a mrziæ bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj,
tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
Heb 1:10 I: Ti u poçetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku
tvojih.
Heb 1:11 Propast øe, ti øeæ ostati, sve øe ostarjeti kao odjeøa.
Heb 1:12 Mijenjaæ ih poput haljine, kao odjeøu, i nestaju. A ti si uvijek isti
- godinama tvojim nema kraja.
Heb 1:13 Za koga pak od anåela ikad reçe: Sjedi mi zdesna dok ne
poloœim neprijatelje tvoje za podnoœje nogama tvojim!
Heb 1:14 Svi ti zar nisu sluœniçki duhovi æto se æalju sluœiti za one koji
imaju baætiniti spasenje?
Heb 2:1 Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono æto çusmo da ne
bismo promaæili.
Heb 2:2 Jer ako je rijeç po anåelima izreçena bila çvrsta te je svaki
prijestup i neposluh primio pravednu plaøu,
Heb 2:3 kako li øemo mi umaøi ako zanemarimo toliko spasenje?
Spasenje koje je poçeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili
sluæatelji,
Heb 2:4 a posvjedoçio Bog znamenjima i çudesima, najrazliçitijim silnim
djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.
Heb 2:5 Nije doista anåelima podloœio buduøi svijet o kojem govorimo.
Heb 2:6 Netko negdje posvjedoçi: Æto je çovjek da ga se spominjeæ, sin
çovjeçji te ga pohaåaæ.
Heb 2:7 Ti ga tek za malo uçini manjim od anåela, slavom i çasti njega
ovjença,
Heb 2:8 njemu pod noge sve podloœi. Kad mu, doista, sve podloœi, niæta
ne ostavi æto mu ne bi bilo podloœeno. Sad joæ ne vidimo da mu je sve
podloœeno,
Heb 2:9 ali Njega, za malo manjeg od anåela, Isusa, vidimo zbog
pretrpljene smrti slavom i çasti ovjençana da miloæøu Boœjom bude
svakome na korist æto je on smrt okusio.
Heb 2:10 Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je
sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savræenstva
dovede Poçetnika njihova spasenja.
Heb 2:11 Ta i Posvetitelj i posveøeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne
stidi zvati ih braøom,
Heb 2:12 kad veli: Braøi øu svojoj navijeætat ime tvoje, hvalit øu te usred
zbora.
Heb 2:13 I joæ: Ja øu se u njega uzdati, i joæ: Evo, ja i djeca koju mi Bog
dade.
Heb 2:14 Pa buduøi da djeca imaju zajedniçku krv i meso, i sam on tako
postade u tome sudionikom da smrøu obeskrijepi onoga koji imaæe moø
smrti, to jest åavla,
Heb 2:15 pa oslobodi one koji - od straha pred smrøu - kroza sav œivot
bijahu podloœni ropstvu.
Heb 2:16 Ta ne zauzima se daæto za anåele, nego se zauzima za
potomstvo Abrahamovo.
Heb 2:17 Stoga je trebalo da u svemu postane braøi sliçan, da milosrdan
bude i ovjerovljen Veliki sveøenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao
grijehe naroda.
Heb 2:18 Doista, u çemu je iskuæan trpio, moœe iskuæavanima pomoøi.
Heb 3:1 Stoga, braøo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite
Apostola i Velikoga sveøenika naæe vjere - Isusa:
Heb 3:2 on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u
svoj kuøi njegovoj.
Heb 3:3 Dostojan je doista toliko veøe slave od Mojsija koliko veøu çast
od kuøe ima onaj tko ju je sagradio.
Heb 3:4 Jer svaku kuøu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.
Heb 3:5 Da, i Mojsije bijaæe ovjerovljen u svoj kuøi njegovoj kao sluœnik
da posvjedoçi za ono æto je imalo biti reçeno,
Heb 3:6 ali Krist - kao Sin, nad kuøom njegovom. Njegova smo kuøa mi
ako saçuvamo smjelost i ponos nade.
Heb 3:7 Zato, kao æto veli Duh Sveti: Danas ako glas mu çujete,
Heb 3:8 ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskuæenja u pustinji
Heb 3:9 gdje me kuænjom iskuæavahu oçevi vaæi premda gledahu djela
moja
Heb 3:10 çetrdeset godina. Zato mi dodija naraætaj onaj pa rekoh: Uvijek