Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

26
garavu ovcu i svaku æarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja
plaøa!
Po 30:33 A ubuduøe kad budeæ svojim oçima provjeravao moju naplatu,
moje øe poætenje biti svjedok za mene: naåe li se meåu mojim kozama
ijedna koja ne bude æarena ili naprugana, ili meåu ovcama koja ne bi
bila garava, neka se smatra ukradenom!”
Po 30:34 Laban reçe: “Dobro, neka bude kako si kazao.”
Po 30:35 Ali toga dana Laban izluçi naprugane i æarene jarce i sve riåaste
i æarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa
ih preda svojim sinovima.
Po 30:36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji
se za koja tri dana hoda.
Po 30:37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana;
na njima izreza bijele pruge, otkrivæi bjeliku na mladicama.
Po 30:38 Pruøe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka
napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,
Po 30:39 to su se jarci parili uz pruøe, pa su koze kozile prugaste, riåaste
i æarene kozliøe.
Po 30:40 Tako je i ovce Jakov bio izluçio i glave im okrenuo prema
prugastima ili posve garavima æto su bile u Labanovu stadu. Tako je za
se namicao posebna stada koja nije mijeæao s Labanovim stadima.
Po 30:41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi
stavio pruøe u korita, baæ pred oçi œivine, tako da se pari pred pruøem.
Po 30:42 Ali ga pred krœljavu marvu nije stavljao. Tako je krœljava
zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
Po 30:43 Çovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i
sluækinje, deve i magarad.
Jakov bjeœi iz Harana
Po 31:1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: “Sve dobro
naæega oca uze Jakov; i od onoga æto bi moralo pripasti naæem ocu
namaknuo je sve ono bogatstvo.”
Po 31:2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drœi prema njemu
kao prije.
Po 31:3 Tada Jahve reçe Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj
zaviçaj, i ja øu biti s tobom!”
Po 31:4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,
Po 31:5 pa im reçe: “Ja vidim na licu vaæega oca da se on ne drœi prema
meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.
Po 31:6 I same znate da sam vaæega oca sluœio koliko sam god mogao;
Po 31:7 pa ipak je vaæ otac mene varao, deset mi je puta plaøu mijenjao.
Ali Bog nije dopuætao da mi nanese ætetu.
Po 31:8 Ako bi on rekao: ‘Svaka æarena neka bude tebi za naplatu’,
onda bi cijelo stado mladilo æarene; ako bi opet rekao: ‘Prugasti neka
budu tebi za plaøu’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste.
Po 31:9 Tako je Bog uzimao blago od vaæeg oca pa ga meni davao.
Po 31:10 Jednom, kad se stado oploåivalo, nenadano vidjeh u snu da
su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimiçno bijeli i æareni.
Po 31:11 Joæ u snu anåeo Boœji mene zovne: ‘Jakove!’ ‘Evo me,’ rekoh.
Po 31:12 A on nastavi: ‘Primijeti dobro da su jarci u stadu æto se pare
prugasti, mjestimiçno bijeli i æareni. Ja sam, naime, vidio sve æto ti je
Laban çinio.
Po 31:13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao
stup i gdje si mi uçinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj
zaviçaj!’”
Po 31:14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: “Zar joæ imamo baætinskog
dijela u svome oçinskom domu?
Po 31:15 Zar nas otac nije smatrao tuåinkama? Ta on je nas prodao, a
onda je pojeo novac æto ga je za nas dobio!
Po 31:16 Sve bogatstvo æto je Bog oduzeo naæem ocu zbilja je naæe i
djece naæe. Zato izvræi sve æto ti je Bog rekao!”
Po 31:17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje œene;
Po 31:18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra æto ih je
stekao, stoku æto ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju
kanaansku, k svome ocu Izaku.
Po 31:19 Laban bijaæe otiæao da striœe svoje ovce, pa Rahela prisvoji
kuøne kumire koji su pripadali njezinu ocu.
Po 31:20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da øe
bjeœati.
Po 31:21 I pobjegne sa svim æto je bilo njegovo. Ubrzo prijeåe Eufrat i
upravi put prema brdu Gileadu.
Laban u potjeri za Jakovom