Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

548
Iza 16:5 uçvrstit øe se prijesto u blagosti i na njemu øe vjerno stolovati,
u æatoru Davidovu, sudac koji pravo iæte i pravdu çini.
Tuœaljka nad Moabom
Iza 16:6 Çuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos,
oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.
Iza 16:7 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauçu, za kolaçima groœåanim
iz Kir Heresa jauçu posve slomljeni.
Iza 16:8 Jer uvenuæe nasadi heæbonski, trsje sibmansko, i liæøe su mu
pomlatili gospodari naroda. Sezaæe do Jazera, zamicaæe u pustinju;
izdanci mu dosezahu sve do mora.
Iza 16:9 Zato plaçem za trsjem sibmanskim kao æto plaçe Jazer, suzama
te ja zalijevam, Heæbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom,
krik se zaçu;
Iza 16:10 nestade iz voønjaka veselja i radosti. U vinogradima ne
pocikuje se, ne kliçe se od radosti; ne masti se vino u kaci, zamuknu
podvikivanje.
Iza 16:11 Zato utroba moja za Moabom poput harfe dræøe, a grudi mi za
Kir Hereæom.
Iza 16:12 Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzviæicama dolazeøi
u svetiæte da se moli: niæta postiøi neøe.
Proroætvo o Moabu
Iza 16:13 Ovo je rijeç koju nekoø reçe Jahve protiv Moaba.
Iza 16:14 A sada govori Jahve ovako: “Za tri godine, godine najamniçke,
slava øe Moabova, sa svim velikim mnoætvom njegovim, potamnjeti, a
æto od nje ostane, bit øe maleno, slabo i nemoøno.”
O Damasku
Iza 17:1 Proroætvo o Damasku. Gle, prestat øe Damask biti gradom i
postat øe hrpom ruæevina;
Iza 17:2 njegovi gradiøi, dovijek napuæteni, bit øe paænjak stadima; leœat
øe u njima i nitko ih neøe tjerati.
Iza 17:3 Izgubit øe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama
zbit øe se æto i slavi sinova Izraelovih - rijeç je Jahve nad Vojskama.
Iza 17:4 U onaj dan smanjit øe se slava Jakovljeva, spast øe salo tijela
njegova.
Iza 17:5 Bit øe kao kad œetelac œito hvata, a ruka mu œanje klasje, kao
kad se pabirçe klasovi u refajimskoj dolini -
Iza 17:6 ostat øe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri
uljike sasvim na vrhu, çetiri ili pet na granama drveta - rijeç je Jahve,
Boga Izraelova.
Kraj idolopoklonstva
Iza 17:7 U onaj dan çovjek øe pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oçi
k Svecu Izraelovu.
Iza 17:8 Neøe viæe gledati œrtvenika, djela svojih ruku, neøe viæe gledati
onoga æto njegovi prsti stvoriæe: aæere i sunçane stupove.
Protiv Adonisovih vrtova
Iza 17:9 U onaj øe dan gradovi tvoji biti napuæteni, kao æto bjehu napuæteni
hivijski i amorejski kad ih ostaviæe pred Izraelcima, i opustjet øe,
Iza 17:10 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene
svoje snage. Stoga i sadiæ ljupke biljke i strane presaåujeæ mladice;
Iza 17:11 u dan kad ih posadiæ, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice,
ali propada œetva u dan nevolje, u dan boli neizljeçive.
Poplava naroda
Iza 17:12 Jao, buka naroda mnogobrojnih; buçe kao æto buçi more; æum
naroda koji æume kao æto æumore silne vode.
Iza 17:13 Æume narodi kao æto silne vode æumore, ali kad On im zaprijeti,
bjeœe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, kao praæina
u vihoru.
Iza 17:14 Naveçer eto straha; prije svanuøa viæe ga nema: to je sudba
onih koji nas plijene i kob onih æto nas pljaçkaju.
Proroçanstvo protiv Kuæa
Iza 18:1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuækih,
Iza 18:2 tebi koja æaljeæ morem glasnike i vodom u çamcima rogoznim.
Idite, brze skoroteçe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kojeg se
boje odvajkada, narodu œilavu, zavojevaçu, çija je zemlja rijekama izbrazdana.
Iza 18:3 Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, œitelji zemlje, kad se
zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, sluæajte.
Iza 18:4 Jer ovako mi govori Jahve: “Mirno øu gledati s mjesta svojega,
kao prozirna œega podnevna, kao rosan oblak za vruøine œetvene.
Iza 18:5 Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, noœima øe
posjeøi mladice, povezati, ukloniti grane.