Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

591
Jer 13:14 I porazbijat øu ih jednog o drugoga, oçeve zajedno sa sinovima
- rijeç je Jahvina. Uniætit øu ih bez samilosti, bez milosråa i bez
smilovanja.”
Jer 13:15 Posluæajte, dobro çujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!
Jer 13:16 Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego æto se smrkne,
prije nego æto se noge vaæe spotaknu po planinama mraçnim. Vi se
nadate svjetlosti, a on øe je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!
Jer 13:17 Ako ovo ne posluæate, potajno øe mi duæa plakati zbog oholosti
vaæe, suze øe roniti, oko øe mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u
izgnanstvo odlazi.
Jer 13:18 Reci kralju i kraljici-majci: “Sjednite duboko dolje, jer vijenac
slave pade s vaæih glava.
Jer 13:19 Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva
je Judeja izgnana, sasvim izgnana!” Opomena okorjelom Jeruzalemu
Jer 13:20 Podigni oçi, Jeruzaleme, i pogledaj one æto nadiru sa Sjevera.
Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?
Jer 13:21 Æto øeæ reøi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si
sam nauçio da te kao ljubavnici vode. Neøe li te bolovi spopasti kao
porodilju?
Jer 13:22 Moœda øeæ se tad upitati: “Zaæto me to snaælo?” Zbog mnoætva
bezakonja tvojih otkriæe ti skute, nasilje nad tobom uçiniæe.
Jer 13:23 Moœe li Etiopljanin promijeniti koœu svoju? Ili leopard krzno
svoje? “A vi, moœete li çiniti dobro, navikli da zlo çinite?
Jer 13:24 Zato øu vas raspræiti kao pljevu koju raznosi pustinjski vjetar.
Jer 13:25 To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijeç je Jahvina - jer si
mene zaboravio i u laœ se uzdao.
Jer 13:26 Sam øu ti halju do lica podiøi da se tvoja golotinja vidi.
Jer 13:27 Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludniçenje,
na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme!
Joæ se ne oçisti i dokle øe to joæ trajati ...?”
Velika suæa
Jer 14:1 Rijeç Jahvina Jeremiji o velikoj suæi:
Jer 14:2 Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leœe na
zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije.
Jer 14:3 Odliçnici æalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne
nalaze, vraøaju se praznih vrçeva, postiåeni, posramljeni, pokriæe glavu
svoju.
Jer 14:4 Zemlja je sva ispucala jer kiæe nema. Ratari se postidjeæe,
pokriæe glave.
Jer 14:5 Pa i koæuta u polju ostavlja mlado jer trave nema.
Jer 14:6 Divlji magarci, stojeøi na goletima, daæøu kao çagalj, oçi im
malaksale jer nema zelenila.
Jer 14:7 Bezakonja naæa protiv nas svjedoçe, smiluj se, o Jahve, radi
imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagrijeæismo,
Jer 14:8 o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zaæto si
kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik æto se navrati da prenoøi?
Jer 14:9 Zaæto si kao prestravljen çovjek, kao junak koji ne moœe pomoøi?
Ta ti si meåu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas
ostaviti!
Jer 14:10 Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati
i ne ætede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja
njihova i kaœnjava grijehe njihove.
Jer 14:11 I reçe mi Jahve: “Ne traœi milosti za ovaj narod.
Jer 14:12 Ako øe i postiti, neøu usliæiti njihovih vapaja. Ako øe i prinijeti
paljenicu i prinos, neøe mi omiljeti. Jer maçem, glaåu i kugom ja øu ih
zatrti.”
Jer 14:13 Tada rekoh: “Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore:
‘Neøete vidjeti maça, niti øe vam biti gladi, nego øu vam dati postojan mir
na ovome mjestu.’”
Jer 14:14 A Jahve mi reçe: “Laœ prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih
poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam
prorokuju laœna viåenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.”
Jer 14:15 Zato ovako govori Jahve: “Proroci ti æto u moje ime prorokuju,
a ja ih nisam poslao, te govore da neøe biti ni maça ni gladi u zemlji ovoj,
sami øe od maça i gladi poginuti.
Jer 14:16 A narod ovaj kojemu prorokuju leœat øe po ulicama jeruzalemskim,
pokoæen maçem i glaåu, i neøe biti çovjeka da ga pokopa - njih,
œene njihove, sinove i køeri njihove. Tako øu na njih izliti zloøu njihovu.”
Jer 14:17 A ti im reci ovako: Neka oçi moje suze rone danju i noøu, i neka
ne prestanu, jer je straæno slomljena djevica, køi naroda moga, ranom
neobiçno ljutom.