Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

771
Luk 1:30 No anåeo joj reçe: “Ne boj se, Marijo! Ta naæla si milost u Boga.
Luk 1:31 Evo, zaçet øeæ i roditi sina i nadjenut øeæ mu ime Isus.
Luk 1:32 On øe biti velik i zvat øe se Sin Sveviænjega. Njemu øe Gospodin
Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
Luk 1:33 i kraljevat øe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu
kraljevstvu neøe biti kraja.”
Luk 1:34 Nato øe Marija anåelu: “Kako øe to biti kad ja muœa ne
poznajem?”
Luk 1:35 Anåeo joj odgovori: “Duh Sveti siøi øe na te i sila øe te
Sveviænjega osjeniti. Zato øe to çedo i biti sveto, Sin Boœji.
Luk 1:36 A evo tvoje roåakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaçe
sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veø æesti mjesec.
Luk 1:37 Ta Bogu niæta nije nemoguøe!”
Luk 1:38 Nato Marija reçe: “Evo sluœbenice Gospodnje, neka mi bude
po tvojoj rijeçi!” I anåeo otiåe od nje.
Marijin pohod Elizabeti
Luk 1:39 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
Luk 1:40 Uåe u Zaharijinu kuøu i pozdravi Elizabetu.
Luk 1:41 Çim Elizabeta zaçu Marijin pozdrav, zaigra joj çedo u utrobi. I
napuni se Elizabeta Duha Svetoga
Luk 1:42 i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti meåu œenama i
blagoslovljen plod utrobe tvoje!
Luk 1:43 Ta otkuda meni da mi doåe majka Gospodina mojega?
Luk 1:44 Gledaj samo! Tek æto mi do uæiju doprije glas pozdrava tvojega,
zaigra mi od radosti çedo u utrobi.
Luk 1:45 Blaœena ti æto povjerova da øe se ispuniti æto ti je reçeno od
Gospodina!”
Hvalospjev Marijin
Luk 1:46 Tada Marija reçe: “Veliça duæa moja Gospodina,
Luk 1:47 klikøe duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
Luk 1:48 æto pogleda na neznatnost sluœbenice svoje: odsad øe me,
evo, svi naraætaji zvati blaœenom.
Luk 1:49 Jer velika mi djela uçini Svesilni, sveto je ime njegovo!
Luk 1:50 Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima æto se
njega boje.
Luk 1:51 Iskaza snagu miæice svoje, raspræi oholice umiæljene.
Luk 1:52 Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
Luk 1:53 Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Luk 1:54 Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeøa ocima naæim:
Luk 1:55 spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.”
Luk 1:56 Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuøi.
Roåenje Ivana Krstitelja
Luk 1:57 Elizabeti se meåutim navræilo vrijeme da rodi. I porodi sina.
Luk 1:58 Kad su njezini susjedi i roåaci çuli da joj Gospodin obilno iskaza
dobrotu, radovahu se s njome.
Luk 1:59 Osmoga se dana okupe da obreœu djeçaka. Htjedoæe ga prozvati
imenom njegova oca - Zaharija,
Luk 1:60 no mati se njegova usprotivi: “Nipoæto, nego zvat øe se Ivan!”
Luk 1:61 Rekoæe joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se
tako zvao.”
Luk 1:62 Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom œeli prozvati.
Luk 1:63 On zaiska ploçicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se zaçude,
Luk 1:64 a njemu se umah otvoriæe usta i jezik te progovori blagoslivljajuøi
Boga.
Luk 1:65 Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom
razglaæavali svi ti dogaåaji.
Luk 1:66 I koji su god çuli, razmiæljahu o tome pitajuøi se: “Æto li øe biti od
ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaæe s njime.
Luk 1:67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade
prorokovati:
Hvalospjev Zaharijin
Luk 1:68 “Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, æto pohodi i otkupi narod
svoj!
Luk 1:69 Podiœe nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
Luk 1:70 kao æto obeøa na usta svetih proroka svojih odvijeka:
Luk 1:71 spasiti nas od neprijatelja naæih i od ruke sviju koji nas mrze;
Luk 1:72 iskazati dobrotu ocima naæim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
Luk 1:73 zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu naæemu: da øe nam
dati
Luk 1:74 te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluœimo bez straha