Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

EZEKIEL
631
Eze 1:1 Godine tridesete, çetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah
meåu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriæe se nebesa i ja ugledah
boœanska viåenja.
Eze 1:2 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoæe u
izgnanstvo kralja Jojakima -
Eze 1:3 rijeç Jahvina doåe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveøeniku u zemlji
kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
Viåenje “Jahvinih kola”
Eze 1:4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak,
bukteøi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, neæto nalik na
sjajnu kovinu.
Eze 1:5 Usred toga neæto kao çetiri biøa, obliçjem sliçna çovjeku;
Eze 1:6 svako od njih sa çetiri obraza, u svakoga çetiri krila.
Eze 1:7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke
mjedi.
Eze 1:8 Ispod krila imahu na sve çetiri strane ruke çovjeçje. I svako od
njih çetvero imaæe svoj obraz i svoja krila.
Eze 1:9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduøi, ne okretahu se: svako
se naprijed kretaæe.
Eze 1:10 I u sva çetiri bijaæe lice çovjeçje; u sva çetiri zdesna lice lavlje;
u sva çetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva çetiri.
Eze 1:11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaæe dva krila æto se
spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.
Eze 1:12 I svako iåaæe samo naprijed. A iåahu onamo kamo ih je duh
gonio. I ne okretahu se iduøi.
Eze 1:13 A posred tih biøa vidjelo se kao neko uœareno ugljevlje, kao
goruøe zublje koje se meåu njima kretahu; iz ognja sijevaæe i munje
bljeskahu.
Eze 1:14 Biøa trçahu i opet se vraøahu poput munje.
Eze 1:15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od çetiri biøa po
jedan toçak.
Eze 1:16 Toçkovi bijahu sliçni krizolitu, sva çetiri istoga oblika; oblikom
i napravom bijahu kao da je jedan toçak u drugome.
Eze 1:17 U kretanju mogli su iøi u sva çetiri smjera a nisu se morali
okretati.
Eze 1:18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve
strane pune oçiju.
Eze 1:19 Kad bi biøa krenula, krenuli bi s njima i toçkovi; kad bi se biøa
sa tla podigla, i toçkovi se podizahu.
Eze 1:20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima
i toçkovi podizali, jer duh biøa bijaæe u toçkovima.
Eze 1:21 Pa kad su biøa krenula, i toçkovi bi krenuli, a kad bi se ona
zaustavila, ustavljali se i toçkovi; kad se ona sa tla dizahu, i toçkovi se s
njima podizahu, jer duh biøa bijaæe u toçkovima.
Eze 1:22 Nad glavama biøa bijaæe neæto kao svod nebeski, nalik na
sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.
Eze 1:23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome:
svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
Eze 1:24 Çuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog,
kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biøa zaustavila, spustila
bi krila.
Eze 1:25 Sa svoda nad njihovim glavama çula se grmljavina.
Eze 1:26 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaæe neæto kao kamen
safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki
çovjek.
Eze 1:27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih
bokova naviæe i od njegovih bokova naniœe neæto poput ognja i blijeska
na sve strane.
Eze 1:28 Taj blijesak na sve strane bijaæe poput duge æto se za kiænih
dana javlja u oblaku. To bijaæe neæto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh
niçice i çuh glas koji mi govoraæe.
Eze 2:1 I reçe mi: “Sine çovjeçji, na noge se, da s tobom govorim!”
Eze 2:2 I uåe u me duh, kako mi progovori, te me podiœe na noge i ja çuh
glas onoga koji mi govoraæe.
Eze 2:3 I reçe mi: “Sine çovjeçji, æaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu
odmetniçkom æto se odvrœe od mene. Oni i oci njihovi grijeæili su protiv
mene sve do dana danaænjega.