Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

558
Iza 33:11 Zaçeste sijeno, rodit øete slamu; dah moj proœdrijet øe vas
kao oganj.
Iza 33:12 Narodi øe biti saœgani u vapno, kao posjeçeno trnje æto gori u
vatri.
Iza 33:13 Çujte, vi koji ste daleko, æto sam uçinio, a vi koji ste blizu
poznajte mi snagu!”
Iza 33:14 Na Sionu strepe greænici, trepet spopada bezboœnika: “Tko
øe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko øe od nas opstati pred
œarom vjeçnim?”
Iza 33:15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od
prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uæi da ne çuje o
krvoproliøu, koji zatvara oçi da ne vidi zlo:
Iza 33:16 on øe prebivati u visinama, tvråe na stijenama bit øe mu utoçiæte,
imat øe dosta kruha i vode øe mu svagda dotjecati.
Slavna buduønost
Iza 33:17 Oçi øe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat øe zemlju
nepreglednu.
Iza 33:18 Srce øe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj æto je brojio, gdje li onaj
æto je mjerio, gdje li onaj æto je prebrajao mladiøe?
Iza 33:19 Neøeæ viæe vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva
govora, jezika strana æto ga nitko ne razumije.
Iza 33:20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naæih: oçi øe ti Jeruzalem
vidjeti, prebivaliæte zaætiøeno, æator æto se ne prenosi, kojem se kolçiøi
nikad ne vade, niti mu se ijedno uœe otkida.
Iza 33:21 Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i æirokih rukavaca:
neøe onud proøi nijedna laåa s veslima niti øe koji bojni brod projedriti.
Iza 33:23 UŒad ti je popustila, ne moœe drœati jarbola ni razviti stijega, pa
se dijeli golemo blago oteto - kljasti øe se naplijeniti plijena!
Iza 33:22 Jer Jahve je sudac naæ, Jahve naæ vojvoda, Jahve je kralj naæ
- on øe nas spasiti.
Iza 33:24 I nijedan graåanin neøe reøi: “Bolestan sam!” Narodu æto œivi
ondje krivnja øe se oprostiti.
Svræetak Edoma
Iza 34:1 Pristupite, puci, da çujete, pomno sluæajte, narodi; çuj, zemljo,
i sve æto te ispunja, kruœe zemaljski i sve æto raste po tebi!
Iza 34:2 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku
njihovu. Izruçi ih uniætenju, pokolju ih predade.
Iza 34:3 Leœe njihovi pobijeni, smrad se diœe od trupla mnogih, krv gorama
proteçe,
Iza 34:4 raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se saviæe kao knjiga
i pada sva njihova vojska kao æto lozov list otpada, kao æto se trusi liæøe
smokovo.
Iza 34:5 Jer na nebu je opijeni maç moj: gle, na Edom on se obara da
kazni narod æto ga prokleh.
Iza 34:6 Maç Jahvin krvlju je opijen, omaæøen pretilinom, krvlju janjeøom
i jareøom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri œrtva prinosi,
veliko klanje u zemlji edomskoj.
Iza 34:7 S njima øe biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja øe se
njihovom napojiti krvlju, i praæina njihova omastiti pretilinom,
Iza 34:8 jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.
Iza 34:9 Potoci se njegovi obrøu u smolu, praæina njegova u sumpor, i
zemlja øe mu postat smola goreøa.
Iza 34:10 Ni noøu ni danju ugasiti se neøe, dim øe joj se dizati dovijeka,
iz koljena u koljeno pusta øe ostati, za vjekove vjekova nitko neøe prolaziti
njome.
Iza 34:11 Zaposjest øe je jeœ i çaplja, sova i gavran prebivat øe u njoj.
Rastegnut øe nad njom uœe pustoæi i visak praznine.
Iza 34:12 Ondje øe se nastaniti jarci, neøe biti viæe plemiøa njezinih,
ondje se viæe neøe proglaæavati kraljevi, svi øe joj knezovi biti uniæteni.
Iza 34:13 Niøi øe trnje u njenim dvorcima, u tvråavama kopriva i striçak,
ona øe biti jazbina çagljima, leœaj nojevima.
Iza 34:14 Ondje øe se sretat divlje maçke s hijenama, jarci øe dozivati
jedan drugoga; ondje øe se odmarati Lilit naæav poçivaliæte.
Iza 34:15 Ondje øe se gnijezditi guja, odlagati jaja, leœati na njima, u
sjeni ih tvojoj izleøi; onamo øe slijetati jastrebovi jedan za drugim.
Iza 34:16 Istraœujte u knjizi Jahvinoj i çitajte, nijedno od tog ne izosta, jer
usta njegova tako narediæe i duh njegov njih sakupi.
Iza 34:17 Jer on im je œdrijeb bacio i ruka im njegova uœetom zemlju
odmjeri: dovijeka øe je oni posjedovati, od koljena do koljena nju øe
obitavati.
Boœji sud