Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

880
2Ko 4:1 Zato, buduøi da po milosråu imamo ovu sluœbu, ne malakæemo.
2Ko 4:2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo
niti izopaçujemo rijeç Boœju, nego se objavljivanjem istine
preporuçujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.
2Ko 4:3 Ako je i zastrto evanåelje naæe, u onima je zastrto koji propadaju:
2Ko 4:4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerniçke
da ne zasvijetli svjetlost evanåelja slave Krista koji je slika Boœja.
2Ko 4:5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa
Gospodinom, a sebe slugama vaæim poradi Isusa.
2Ko 4:6 Ta Bog koji reçe: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u
srcima naæim da nam spoznanje slave Boœje zasvijetli na licu Kristovu.
Apostolske tegobe i nade
2Ko 4:7 To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona
snaga bude oçito Boœja, a ne od nas.
2Ko 4:8 U svemu pritisnuti, ali ne pritijeænjeni; dvoumeøi, ali ne zdvajajuøi;
2Ko 4:9 progonjeni, ali ne napuæteni; obarani, ali ne oboreni -
2Ko 4:10 uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i œivot Isusov
u tijelu naæem oçituje.
2Ko 4:11 Doista, mi se œivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se
i œivot Isusov oçituje u naæem smrtnom tijelu.
2Ko 4:12 Tako smrt djeluje u nama, œivot u vama.
2Ko 4:13 A buduøi da imamo isti duh vjere kao æto je pisano: Uzvjerovah,
zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.
2Ko 4:14 Ta znamo: onaj koji je uskrsnuo Gospodina Isusa i nas øe s
Isusom uskrsnuti i zajedno s vama uza se postaviti.
2Ko 4:15 A sve je to za vas: da milost - umnoœena - zahvaljivanjem
mnogih izobiluje Bogu na slavu.
2Ko 4:16 Zato ne malakæemo. Naprotiv, ako se naæ izvanji çovjek i raspada,
nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
2Ko 4:17 Ta ova malenkost naæe çasovite nevolje donosi nam obilato,
sve obilatije, breme vjeçne slave
2Ko 4:18 jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je
privremeno, a nevidljivo - vjeçno.
2Ko 5:1 Znamo doista: ako se razruæi naæ zemaljski dom, æator, imamo
zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjeçan na nebesima.
2Ko 5:2 U ovome doista stenjemo i çeznemo da se povrh njega zaodjenemo
svojim nebeskim obitavaliætem;
2Ko 5:3 dakako, ako se naåemo obuçeni, ne goli.
2Ko 5:4 Da, i mi koji smo u ovom æatoru, stenjemo optereøeni jer neøemo
da budemo svuçeni, nego da se joæ obuçemo da œivot iskapi æto je
smrtno.
2Ko 5:5 A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha.
2Ko 5:6 Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u
tijelu, iseljeni smo od Gospodina.
2Ko 5:7 Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.
2Ko 5:8 Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i
naselili kod Gospodina.
2Ko 5:9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.
2Ko 5:10 Jer svima nam se pojaviti pred sudiætem Kristovim da svaki
dobije æto je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Apostolsko sluœenje na djelu
2Ko 5:11 Proœeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni
smo Bogu, a nadam se - i vaæim savjestima.
2Ko 5:12 Ne preporuçujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo
prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diçe licem,
a ne srcem.
2Ko 5:13 Doista, ako bijasmo “izvan sebe” - Bogu bijasmo; ako li “pri
sebi” - vama bijasmo.
2Ko 5:14 Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan
za sve umrije, svi dakle umrijeæe;
2Ko 5:15 i za sve umrije da oni koji œive ne œive viæe sebi, nego onomu
koji za njih umrije i uskrsnu.
2Ko 5:16 Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i
poznavali po tijelu Krista, sada ga tako viæe ne poznajemo.
2Ko 5:17 Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle,
nasta!
2Ko 5:18 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri
nam sluœbu pomirenja.
2Ko 5:19 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajuøi im
opaçina njihovih i polaœuøi u nas rijeç pomirenja.