Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

773
Luk 2:29 “Sad otpuætaæ slugu svojega, Gospodaru, po rijeçi svojoj, u
miru!
Luk 2:30 Ta vidjeæe oçi moje spasenje tvoje,
Luk 2:31 koje si pripravio pred licem svih naroda:
Luk 2:32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga
izraelskoga.”
Luk 2:33 Otac njegov i majka divili se æto se to o njemu govori.
Luk 2:34 Æimun ih blagoslovi i reçe Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo
postavljen na propast i uzdignuøe mnogima u Izraelu i za znak osporavan
-
Luk 2:35 a i tebi øe samoj maç probosti duæu - da se razotkriju namisli
mnogih srdaca!”
Anino proroætvo
Luk 2:36 A bijaæe neka proroçica Ana, køi Penuelova, iz plemena
Aæerova, œena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaætva œivjela
je s muœem sedam godina,
Luk 2:37 a sama kao udovica do osamdeset i çetvrte. Nije napuætala
Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noøu sluœila Bogu.
Luk 2:38 Upravo u taj ças nadoåe. Hvalila je Boga i svima koji iæçekivahu
otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Isusov skroviti œivot
Luk 2:39 Kad obaviæe sve po Zakonu Gospodnjem, vratiæe se u Galileju,
u svoj grad Nazaret.
Luk 2:40 A dijete je raslo, jaçalo i napunjalo se mudrosti i milost je Boœja
bila na njemu.
Luk 2:41 Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe iæli u
Jeruzalem.
Luk 2:42 Kad mu bijaæe dvanaest godina, uziåoæe po obiçaju blagdanskom.
Luk 2:43 Kad su minuli ti dani, vraøahu se oni, a djeçak Isus osta u
Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
Luk 2:44 Uvjereni da je meåu suputnicima, odoæe dan hoda, a onda ga
stanu traœiti meåu rodbinom i znancima.
Luk 2:45 I kad ga ne naåu, vrate se u Jeruzalem traœeøi ga.
Luk 2:46 Nakon tri dana naåoæe ga u Hramu gdje sjedi posred uçitelja,
sluæa ih i pita.
Luk 2:47 Svi koji ga sluæahu bijahu zaneseni razumnoæøu i odgovorima
njegovim.
Luk 2:48 Kad ga ugledaæe, zapanjiæe se, a majka mu njegova reçe:
“Sinko, zaæto si nam to uçinio? Gle, otac tvoj i ja œalosni smo te traœili.”
Luk 2:49 A on im reçe: “Zaæto ste me traœili? Niste li znali da mi je biti u
onome æto je Oca mojega?”
Luk 2:50 Oni ne razumjeæe rijeçi koju im reçe.
Isus u Nazaretu
Luk 2:51 I siåe s njima, doåe u Nazaret i bijaæe im posluæan. A majka je
njegova briœno çuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Luk 2:52 A Isus napredovaæe u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Propovijedanje Ivana Krstitelja
Luk 3:1 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje
bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje
i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene,
Luk 3:2 za velikog sveøenika Ane i Kajfe, doåe rijeç Boœja Ivanu, sinu
Zaharijinu, u pustinji.
Luk 3:3 On obiåe svu okolicu jordansku propovijedajuøi obraøeniçko
krætenje na otpuætenje grijeha
Luk 3:4 kao æto je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viçe u
pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Luk 3:5 Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i breœuljak neka se
slegne! Æto je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se
izglade!
Luk 3:6 I svako øe tijelo vidjeti spasenje Boœje.
Luk 3:7 Govoraæe dakle mnoætvu koje je dolazilo da se krsti: “Leglo
gujinje! Tko vas samo upozori da bjeœite od skore srdœbe?
Luk 3:8 Donosite dakle plodove dostojne obraøenja. I nemojte poçeti u
sebi govoriti: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kaœem vam: Bog iz ovog
kamenja moœe podiøi djecu Abrahamovu.
Luk 3:9 Veø je sjekira poloœena na korijen stablima: svako dakle stablo
koje ne donosi dobra roda sijeçe se i u oganj baca.”
Luk 3:10 Pitalo ga mnoætvo: “Æto nam je dakle çiniti?”
Luk 3:11 On im odgovaraæe: “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim
koji nema. U koga ima hrane, neka uçini isto tako.”