Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

316
2Kr 6:10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao
çovjek Boœji. On je upozoravao i kralj se çuvao; a bilo je to viæe puta.
2Kr 6:11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva
svoje çasnike te ih upita: “Neøete li mi reøi tko od naæih drœi s kraljem
Izraelovim?”
2Kr 6:12 Jedan od çasnika odgovori: “Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok
Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeçi koje kazujeæ u svojoj spavaonici.”
2Kr 6:13 On reçe: “Idite i pogledajte gdje je, pa øu veø poslati da ga
uhvate.” I javiæe mu: “Eno ga u Dotanu.”
2Kr 6:14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake çete. Oni stigoæe
noøu i opkoliæe grad.
2Kr 6:15 Ujutro, ustavæi, çovjek Boœji iziåe, a to oko grada stoji vojska s
konjima i kolima! Njegov mu momak reçe: “Ah, gospodaru moj, æto nam
je çiniti?”
2Kr 6:16 A on odgovori: “Ne boj se jer ih ima viæe s nama nego s njima.”
2Kr 6:17 I Elizej se pomoli ovako: “Jahve, otvori mu oçi da vidi!” I Jahve
otvori oçi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim
konjima i kolima!
2Kr 6:18 Kad su Aramejci siæli prema njemu, Elizej se ovako pomoli
Jahvi: “Udari sljepoøom ove ljude!” I na rijeç Elizejevu udari ih sljepoøom.
2Kr 6:19 Elizej im reçe: “Nije ovo put i nije ovo grad. Poåite za mnom, ja
øu vas odvesti çovjeku koga traœite.” Ali ih odvede u Samariju.
2Kr 6:20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej reçe: “Jahve, otvori ovima oçi
da progledaju.” Jahve im otvori oçi i oni vidjeæe da su usred Samarije!
2Kr 6:21 Kad ih vidje kralj Izraela, reçe Elizeju: “Treba li ih poubijati, oçe
moj?”
2Kr 6:22 A on odgovori: “Nemoj ih ubiti. Zar øeæ ubiti one koje nisi zarobio
svojim lukom i maçem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka
se vrate svome gospodaru.”
2Kr 6:23 Kralj im priredi veliku gozbu. Poæto su jeli i pili, otpusti ih. I
vratiæe se svome gospodaru. I tako aramejski pljaçkaæi nisu viæe zalazili
na izraelsko tlo.
2Kr 6:24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu
svoju vojsku i uzaåe i opkoli Samariju.
2Kr 6:25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je
magareøa glava stajala osamdeset æekela srebra, a çetvrt kaba golubinje
neçisti pet æekela srebra.
2Kr 6:26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu œena vikne:
“Pomozi, gospodaru kralju!”
2Kr 6:27 On odgovori: “Neka ti pomogne Jahve! Kako øu ti ja pomoøi?
Neçim s gumna ili iz tijeska?”
2Kr 6:28 Joæ joj kralj reçe: “Æto ti je?” Ona odgovori: “Ova mi je œena
rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra øemo pojesti moga!’
2Kr 6:29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: ‘Daj
svoga sina da ga pojedemo.’ Ali je ona skrila svoga sina.”
2Kr 6:30 Kada je kralj çuo rijeçi te œene, razdrije na sebi haljine. I kad je
iæao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.
2Kr 6:31 I reçe tada kralj: “Neka mi Bog uçini ovo zlo i doda drugo ako
glava Elizeja, sina Æafatova, ostane danas na njegovim ramenima!”
Elizej navijeæta kraj gladi
2Kr 6:32 Elizej sjedio u svojoj kuøi i starjeæine sjedile s njim. Kralj je
ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reçe starjeæinama, prije nego æto
je glasnik stigao do njega: “Vidite li da je onaj krvniçki sin naredio da mi
skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od
vrata. Ne çuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?”
2Kr 6:33 Dok im je joæ govorio, kralj stupi preda njega i reçe mu: “Ova je
nevolja, gle, od Jahve! Æto da joæ oçekujem od Jahve?”
2Kr 7:1 Elizej reçe tada: “Çuj rijeç Jahvinu! Ovako veli Jahve: ‘Sutra øe
u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga braæna za æekel, a
dvije mjere jeçmenog braæna za æekel.’”
2Kr 7:2 Dvorjanik, o çiju se ruku kralj oslanjao, odgovori çovjeku
Boœjemu: “I kad bi Jahve naçinio okna na nebu, bi li to moglo biti?” A
Elizej odgovori: “Vidjet øeæ svojim oçima, ali neøeæ jesti.”
Aramejski tabor napuæten
2Kr 7:3 A pred gradskim vratima bijahu çetiri gubavca; rekoæe oni jedan
drugome: “Zaæto stojimo ovdje i oçekujemo smrt?
2Kr 7:4 Ako odluçimo uøi u grad, glad je u gradu te øemo ondje umrijeti;
ako ostanemo ovdje, opet øemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeåimo
u aramejski tabor: ako nas ostave na œivotu, œivjet øemo; ako nas ubiju,
pa dobro: umrijet øemo!”