Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

816
Iva 12:17 Mnoætvo koje bijaæe s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrsne
od mrtvih pronosilo je svjedoçanstvo o tome.
Iva 12:18 Stoga mu je i iziæao u susret silan svijet: proçulo se da je on
uçinio to znamenje.
Iva 12:19 Farizeji nato rekoæe meåu sobom: “Vidite da niæta ne postiœete.
Eno, svijet ode za njim!”
Neki Grci traœe Isusa
Iva 12:20 A meåu onima koji su se doæli klanjati na Blagdan bijahu i neki
Grci.
Iva 12:21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: “Gospodine,
htjeli bismo vidjeti Isusa.”
Iva 12:22 Filip ode i kaœe to Andriji pa Andrija i Filip odu i kaœu Isusu.
Iva 12:23 Isus im odgovori: “Doæao je ças da se proslavi Sin Çovjeçji.
Iva 12:24 Zaista, zaista, kaœem vam: ako pæeniçno zrno, pavæi na zemlju,
ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.
Iva 12:25 Tko ljubi svoj œivot, izgubit øe ga. A tko mrzi svoj œivot na
ovome svijetu, saçuvat øe ga za œivot vjeçni.
Iva 12:26 Ako mi tko hoøe sluœiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje
øe biti i moj sluœitelj. Ako mi tko hoøe sluœiti, poçastit øe ga moj Otac.”
Isus tumaçi smisao svoje smrti
Iva 12:27 “Duæa mi je sada potresena i æto da kaœem? Oçe, izbavi me iz
ovoga çasa? No, zato doåoh u ovaj ças!
Iva 12:28 Oçe, proslavi ime svoje!” Uto doåe glas s neba: “Proslavio
sam i opet øu proslaviti!”
Iva 12:29 Mnoætvo koje je ondje stajalo i sluæalo govoraæe: “Zagrmjelo
je!” Drugi govorahu: “Anåeo mu je zborio.”
Iva 12:30 Isus na to reçe: “Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi
vas.”
Iva 12:31 “Sada je sud ovomu svijetu, sada øe knez ovoga svijeta biti
izbaçen.
Iva 12:32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve øu privuøi k sebi.”
Iva 12:33 To reçe da oznaçi kakvom øe smrøu umrijeti.
Iva 12:34 Nato mu mnoætvo odgovori: “Mi smo iz Zakona çuli da Krist
ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriæ da Sin Çovjeçji treba da bude
uzdignut? Tko je taj Sin Çovjeçji?”
Iva 12:35 Isus im nato reçe: “Joæ je malo vremena svjetlost meåu vama.
Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne
zna kamo ide.
Iva 12:36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!”
To Isus doreçe, a onda ode i skrije se od njih.
Zakljuçak: nevjerovanje œidovsko
Iva 12:37 Iako je Isus pred njima uçinio tolika znamenja, oni ne
povjerovaæe u njega,
Iva 12:38 da se ispuni rijeç koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko
povjerova naæoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?
Iva 12:39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaœe:
Iva 12:40 Zaslijepi im oçi, stvrdnu srca; da oçima ne vide, srcem ne
razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.
Iva 12:41 Reçe to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.
Iva 12:42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja
nisu to priznavali: da ne budu izopøeni iz sinagoge.
Iva 12:43 Jer viæe im je bilo do slave ljudske, nego do slave Boœje.
Iva 12:44 A Isus povika: “Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego
u onoga koji me posla;
Iva 12:45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.
Iva 12:46 Ja - Svjetlost - doåoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
Iva 12:47 I sluæa li tko moje rijeçi, a ne çuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam
doæao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Iva 12:48 Tko mene odbacuje i rijeçi mojih ne prima, ima svoga suca:
rijeç koju sam zborio - ona øe mu suditi u posljednji dan.
Iva 12:49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla -
Otac - on mi dade zapovijed æto da kaœem, æto da zborim.
Iva 12:50 I znam: zapovijed njegova jest œivot vjeçni. Æto ja dakle zborim,
tako zborim kako mi je rekao Otac.”
Isus pere noge uçenicima
Iva 13:1 Bijaæe pred blagdan Pashe. Isus je znao da je doæao njegov
ças da prijeåe s ovoga svijeta Ocu, buduøi da je ljubio svoje, one u
svijetu, do kraja ih je ljubio.
Iva 13:2 I za veçerom je åavao veø bio ubacio u srce Judi Æimuna
Iækariotskoga da ga izda.