Biblija Cr.1 - Sveto Kraljevstvo Magije

255
ublaœi; ako li to çine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su
me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baætini Jahvinoj, kao da su
mi govorili: ‘Idi, sluœi tuåim bogovima!’
1Sa 26:20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina
lica. Jer kralj je Izraelov iziæao u lov na moj œivot, kao kad tko goni jarebicu
po planini.”
1Sa 26:21 Tada Æaul reçe: “Zgrijeæio sam! Vrati mi se, sine Davide,
neøu ti viæe çiniti zla, kad je danas moj œivot u oçima tvojim bio tako drag.
Jest, ludo sam radio i teæko sam pogrijeæio!”
1Sa 26:22 A David odgovori: “Evo kraljeva koplja, neka doåe jedan od
momaka i neka ga uzme!
1Sa 26:23 A Jahve øe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj
vjernosti: danas te Jahve bijaæe predao u moje ruke, ali nisam htio diøi
ruke svoje na pomazanika Jahvina.
1Sa 26:24 I gle, kako je danas tvoj œivot bio drag u mojim oçima, tako
neka moj œivot bude drag u Jahvinim oçima! I neka me Jahve izbavi iz
svake nevolje!”
1Sa 26:25 A Æaul doviknu Davidu: “Budi mi blagoslovljen, sine Davide!
Zacijelo øeæ izvræiti svoje djelo i uspjet øeæ!” Potom David ode svojim
putem, a Æaul se vrati svojoj kuøi.
1Sa 27:1 David reçe u sebi: “Ipak øu jednoga dana poginuti od Æaulove
ruke. Zato nema niæta bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca.
Tada øe Æaul odustati da me dalje traœi po svim krajevima Izraelovim
i izbavit øu se iz njegove ruke.”
1Sa 27:2 David se dakle podiœe i prijeåe, sa æest stotina ljudi koje je
imao, k Akiæu, sinu Maokovu, kralju Gata.
1Sa 27:3 David se nastani kod Akiæa u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa
svojom obitelji, a David sa svoje dvije œene, Ahinoamom Jizreelkom i
Abigajilom, Nabalovom œenom iz Karmela.
1Sa 27:4 Kad je Æaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga viæe
progonio.
1Sa 27:5 David reçe Akiæu: “Ako sam naæao milost u tvojim oçima, neka
mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zaæto
da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?”
1Sa 27:6 Akiæ mu joæ istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do
danaænjega dana kraljevima Jude.
1Sa 27:7 I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i çetiri mjeseca.
1Sa 27:8 David je sa svojim ljudima izlazio da pljaçka Geæurce, Girzijce
i Amaleçane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Æura sve
do egipatske zemlje.
1Sa 27:9 David je pustoæio zemlju ne ostavljajuøi na œivotu ni çovjeka ni
œene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraøao se da
sve to donese Akiæu.
1Sa 27:10 Akiæ bi ga pitao: “Gdje ste danas pljaçkali?” A David bi
odgovorio da su pljaçkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom
ili u Negebu Kenijskom.
1Sa 27:11 David nije ostavljao na œivotu ni çovjeka ni œene da ih dovede
u Gat jer miæljaæe: “Mogli bi nas optuœiti i reøi: ‘Tako je David radio.’”
Takav je imao obiçaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji.
1Sa 27:12 Akiæ je vjerovao Davidu i govorio u sebi: “Baæ se omrazio
svome narodu, Izraelu! Zato øe mi biti sluga dovijeka!”
Filistejci polaze u rat protiv Izraela
1Sa 28:1 U ono vrijeme Filistejci skupiæe svoje çete za rat protiv Izraela.
I Akiæ reçe Davidu: “Znaj da øeæ iøi sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!”
1Sa 28:2 A David odgovori Akiæu: “Dobro! Sad øeæ vidjeti æto øe uçiniti
tvoj sluga!” A Akiæ odvrati Davidu: “Dobro! Zato øu te postaviti da budeæ
mojim çuvarom zauvijek.”
1Sa 28:3 Samuel bijaæe umro, a sav ga Izrael bijaæe oplakao nariçuøi za
njim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A Æaul bijaæe istjerao iz zemlje
sve zazivaçe duhova i vraçeve.
1Sa 28:4 Dok su se Filistejci skupljali te doæli i utaborili se kod Æunema,
Æaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi.
1Sa 28:5 Kad Æaul ugleda filistejski tabor, uplaæi se i srce mu snaœno
zadrhta.
1Sa 28:6 Æaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora -
ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka.
1Sa 28:7 Zato Æaul reçe svojim slugama: “Potraœite mi œenu koja zaziva
duhove da odem k njoj i upitam je.” A sluge mu odgovoriæe: “Evo, u En
Doru ima œena koja zaziva duhove.”
1Sa 28:8 Tada se Æaul preruæi, obuçe druge haljine i otputi se sa dva
çovjeka. I doåe noøu k onoj œeni i reçe joj: “Daj mi vraçaj pomoøu duha