Prijesna hrana umjesto kuhane - Stazama Nade

dilemi neku pomoć - od neba ili "polubogova u bijelom".
On je zaboravio ili se odviknuo sam sebe liječiti, naći put
natrag do života u svijesti o vlastitom zdravlju i kako ga
održati. Tu nemoj vjerovati u čudo. Ni Tvoja vjera ni drugačije
praktike, poput meditacije ili joge, neće Ti biti od
pomoći kad se radi o tome da se Tvoje tijelo opskrbi potrebnim
hranjivim tvarima, vitaminima i mineralima. Oni
jednostavno moraju ući kroz Tvoja usta. Kaže se doduše da
vjera brda pomiče, ali ta snaga ostaje neučinkovitom ako se
ne želiš pokoravati Stvoritelju svega života i zanemaruješ
svoje tijelo.
Od školskog medicinara ne možemo na žalost očekivati
da nas nauči nešto o prirodnom načinu življenja, jer tijekom
svog studija nije došao u doticaj s tom tematikom. Na
sveučilištima se svi bave samo bolestima. Tako on živi po
jednakim lošim navikama kao svi mi i umire od istih bolesti.
No sve veći broj liječnika, osobito onih mladih, gleda
tijelo kao cjelokupni organizam i teži za cjelovitim liječenjem.
Bolesnik se ne može promatrati kao sat kome se pri
kvaru samo promijeni kotačić. Pri svakoj je bolesti uvijek
njome pogođen čitav organizam. To primjećuješ na
primjer i pri bezazlenoj gripo/noj infekciji - osjećaš se
loše u čitavom tijelu.
Bakterije ne prodiru u tijelo. One već postoje u svakom
organizmu. Autoine Bechamp je bio otac bakteriološke
znanosti, ne Pasteur. Od Pasteura gledaju medicinari i laici
mikrobe, bakterije i viruse kao glavne neprijatelje našega
života, koji se moraju uništavati otrovima. Pritom se
činjenica da ti otrovi uništavaju i naše još zdrave stanice
prikazuje manje lošom nego što jest. Bakterije pripadaju
životu, bez njih ne bismo mogli živjeti. No svojom ih
48
mrtvom otpadnom hranom pozivamo na milijunstruko razmnožavanje,
pri čemu su njihove izlučine osobito opasne.
Bakterije i virusi su tamanitelji strvina i time naši najbolji
pomagači, jer sudjeluju u odstranjivanju otpada u tijelu što
smo ga sami proizveli. Bez njih bismo brzo završili na
groblju. Ubaci jedan voćni dan i nestat će svi suvišni mikrobi
u Tvom probavnom sustavu. Zašto? Jer više nemaju
Otpada za žderanje. Pasteur je na samrtnoj postelji još
ispravio sebe, objasnivši da tek okuženo tlo, dakle tijelo
stvara bazu za rast bakterija. Njegov je nauk bio dakle sasvim
pogrešan. No po njemu se unatoč tome orijentiraju
gotovo svi lječitelji.
Danas mora mlijeko biti po zakonu pasterizirano, homogenizirano
i sterilizirano. Svježe mlijeko i njegovi proizvodi
bili su dakle isto lako degenerirani u otpad. Robert
Koch, glasoviti bakteriolog i dobitnik Nobelove nagrade,
bio je pronalazač bakterije tuberkuloze, Kochovog bacila.
On je pokusom na vlastitom tijelu uspio dokazati da nije
bacil veliki neprijatelj i time uzročnik tuberkuloze, već je
to bolesno tijelo. Jesu li medicinari iskoristili tu spoznaju?
Ni na koji način! Oni se još uvijek u prvom redu bore protiv
bakterija, virusa, mikroba (gljivica) i sličnoga, [zvučimo
osobno iz toga pouku. Oslobodi svoje tijelo smeća što ga
vole bakterije, tada ih se više nećeš morati bojati. Gamad se
naseljava na otpadu!
"Ne bi trebalo žaliti čovjeka koji je navukao bakterije,
već bakterije što ih je čovjek navukao!" (dr. Lewis Thomas).
Tu su dakle žrtva bakterije, jer moraju odvući
nagomilani ljudski otpad.
49