Sadržaj

da se njima imperativno (kategorično) na-
laže ustezanje od djela (postupka ili riječi)
uz kojeg su spomenuti, ali se može ovisno
o kontekstu, ili indicijama (pomoćnim činjenicama),
protumačiti i kao niži (blaži)
stepen zabrane, tj. kao pokuđeno djelo
(mekruh), čije izostavljanje Zakonodavac
traži ali ne u formi imperativa, kao što je
to slučaj sa zabranama koje nemaju izričit
(dominantan) obredoslovni karakter, ili
kojima se definiraju pravila ponašanja prilikom
obavljanja (vršenja) svakodnevnih
radnji i potreba (fiziološka potreba, higijena,
čistoća, zdravlje, pristojno i uljudno
ponašanje i sl.). U vezi s ovim islamski
pravnici nemaju jedinstven stav. 7
smatrat ćemo ga strogo zabranjenim (haramom).
Bilo kako bilo, minimum oko
kojeg se slažu islamski pravnici jeste da se
kupanje džunupa u stajaćoj vodi protivi
pravilima pristojnog i uljudnog ponašanja,
te ga kao takvog treba izbjegavati i na
njega upozoravati.
2. Dozvola kupanja u tekućoj vodi,
bilo da se radi o stalno tekućoj vodi
(rjekama, bujicama) ili vodi koja je privremeno
zaustavljena s određenom namjerom
(rezervoari vode namijenjeni
za navodnjavanje). Također, sasvim je
svjedeno da li se radi o kupanju nakon
džunupluka, obredoslovnom 8 ili uobičajenom
kupanju.
3. Džunupluk (dženabet) je stanje
pravne nečistoće, izazvano spolnim
kontaktom ili izlaskom sjemena usljed
spolnog nadražaja, u snu ili na javi, a
koje biva zaprekom za obavljanje vjerskih
dužnosti i bogougodnih djela, čija
ispravnost ovisi o fizičkoj ili pravnoj čistoći,
kao što su namaz, učenje Kur’ana,
doticanje Mushafa, boravak u džamiji,
obavljanje tavafa i sl. I u prvom i u drugom
slučaju, i kada je uzrok džunupluka
spolni kontakt, pri kojem nije nužno da
se desi izlazak sjemena, i kada je uzrok
džunupluka izlazak sjemena, obavezno
je kupanje. 9 Nešto više riječi o ovome bit
će kasnije.
Propisi
1. Da li je zabrana, spomenuta u ovom
hadisu, kategorične ili sugestivne naravi,
tj. da li se njome spomenuto djelo (kupanje
džunupa u stajaćoj vodi) izričito zabranjuje
ili se samo želi ukazati na njegovu
neprikladnost (nedoličnost), bez posebnih
imperativnih tendencija? Na ovo pitanje,
dobrim djelom, već smo odgovorili u
prethodnoj stavci. Koje od dva mišljenja
ćemo odabrati, ovisi o tome koje teoretsko
stanovište uzimamo kao mjerodavno: ako
je to stanovište onih koji prave razliku između
zabrana obredoslovne naravi i onih
koji to nisu, onda ćemo odabrati mišljenje
po kojem je spomenuto djelo pokuđeno,
ali ne i strogo zabranjeno, u suprotnom,
Bilješke:
1
- Prijevod značenja, El-Bekare, 172., 173.
2
- Prijevod značenja, El- ‘Araf, 31.
3
- Muttefekun alejhi, Buharija, 162., Muslim, 278.
4
- El-Misbahul-munir fi tehzibi Tefsir Ibn Kesir, Safijurrahman el-Mubarekfuri, 75.
5
- Prijevod značenja, El-Bekare, 84.-86.
6
- Ahmed, 5/153., Tajalisi, br. 479. U njegovom lancu se nalazi osoba čije ime nije
spomenuto. Prenijeli su ga, također, Bezzar, kao što se navodi u Kešful-estar, br.
147., Ibn Hibban, br. 65, Taberani, br. 1647. Rekao je Hejsemi u Medžmeu’-z-zevaidu,
8/264.: “Prenosioci koje je naveo Taberani u svojoj verziji spadaju u grupu
prenosilaca čiji hadisi su zabilježeni u Sahihu, osim Abdullaha el-Mukrija, a i on
je povjerljiv prenosilac.’’
7
- Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/69.
8
- Kupanje petkom, za Bajrame, prije oblačenja ihrama na hadžu, i sl.
9
- Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/71.
4. februar - 1. rebiu-l-evvel
43