Uvodnik Ko se vrato, vratio se Ko je zainteresiran za brisanje člana dijela Dejtonskog sporazuma stižu sa svih K48 iz Prijedloga zakona o pop- strana... U upravo objavljenom izvještaju Kisu stanovništva, domaćinstava i Human Rights Watch o stanju ljudskih Kstanova u BiH, a koji se nalazi u proceduri prava u BiH u 2011. godini govori se i Parlamenta BiH? Kad se zna da je član 48 predviđao da će prilikom formiranja vlasti i dalje važiti etnička struktura prema popisu iz 1991. godine i to sve do potpunog provođenja Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma – onda je jasno čiji je interes da se legalizira stanje na terenu proizvedeno genocidom. Ali, zar je to i bošnjački interes?! Kako se uopće moglo dogoditi da bošnjačke političke elite, u koju spada i SDP, pošto egzistira od bošnjačkih glasova - pristanu na ovo očigledno saučesništvo u genocidu nad Bošnjacima?! Jer, genocid nije samo ubijanje i protjerivanje ljudi, genocid je i kada se rezultatima tog zločina daju legalne dimenzije i zakonska svojstva. Ambicija da se član 48 zauvijek pošalje u prošlost proizilazi iz uvjerenja da se od Aneksa 7 nema šta više očekivati – ko se vratio, vratio se – te da je vrijeme konačno staviti tačku na priču o povratku. Činjenica da niko još ne smi- je izgovoriti istinu da je Aneks 7 propao, već se ta istina zamotava u brisanje člana 48, ukazuje da se iza priznavanja te istine krije neki ozbiljan politički potencijal, koji bi mogao promijeniti strukturu uređenja u BiH. Zato se pokušava na mala vrata isposlovati legalizacija genocida, kako niko ne bi postavio pitanje o povratku na prethodno pravno stanje, kad se ustanovi da obaveze iz Dejtonskog sporazuma nisu realizirane. Trenutno je sve više činjenica koje ukazuju da povratak izbjeglica nije realiziran, a nije teško dokazati ni zašto – zato što su se vlasti RS-a i javnim i tajnim kanalima trudile da povratnicima učine o povratku izbjeglica, te se navodi da – “usvajanje revidirane strategije 2010. za podršku povratku izbjeglica i raseljenih lica nije skoro ništa pomoglo da se poveća broj povrataka”. Očito je kako je ova “revidirana strategija” bila još jedan vid bacanja prašine u oči, a možda i mlaćenja para i prazne slame, kako bi se još dublje zamaglila istina o propasti Aneksa 7. Podaci UNHCR-a kazuju da je samo 146 izbjeglica i 177 raseljenih lica vratilo se u svoje prebivalište od prije rata u prvih šest mjeseci 2011. godine. A u inostranstvu imamo 1.300.000 ljudi koji su se u trećim zemljama našli kao žrtve nasilja i etničkog čišćenja, kojima represivni mehanizmi u RS-u nisu omogućili povratak na svoja ognjišta. U izvještaju HRW se kaže da je polovinom 2011. registrirano 113.188 raseljenih lica, uključujući oko 7.000 u kolektivnim centrima, od kojih 48.583 u FBiH i 64.359 u RS i 246 u Brčko distriktu. Sad bi sve te činjenice trebale da odu u prošlost, u interesu popisivanja i pravnog prihvatanja stanja na terenu, što je ništa drugo nego betoniranje genocida nad Bošnjacima. Bošnjačkim političkim oligarhijama je izgleda važnije da njihovi ministri zasjednu u, za njih i njihove porodice ali i partije, veoma isplative fotelje, glume nekakvu zajedničku vlast, nego da, bar na ovaj način (insistiranjem na usvajanju zakona u njegovoj prvobitnoj formi, zajedno sa članom 48), zaštite državu Bosnu i Hercegovinu i njegovu najobespravljeniju kategoriju, povratnike, i spriječe život nemogućim. I danas se mjesečno realizaciju karađorđevsko-genocidnih događa po nekoliko terorističkih napada na džamije, šalju se prijeteće poruke, a vlasti RS-a uporno pokazuju da ovaj entitet smatraju prostorom koji je slobodan samo za stanovnike pravoslavne vjere. Ako je to razlog zašto nije realiziran Aneks 7, onda taj razlog treba trpjeti i sankcije, u vidu ukidanja i povratka na stanje multietničke Republike BiH. Upravo da se to ne bi dogodilo, beogradski obavještajci su organizirali atmosferu za izglasavanje brisanja člana 48, kako bi se preduprijedilo pitanje odgovornosti i pravnih posljedica zbog propasti Aneksa 7. A informacije o propasti ovog ključnog nauma, koji poprimaju sve prefinjeniju i perfidniju formu. Svojim “za” oni prihvataju odgovornost za sve što će se, kao neminovna posljedica usvajanja jednog ovakvog zakona, dešavati u budućnosti i za sve daljnje nepravde, obespravljenja i aparthejde koji će se, u ime srpstva, sv. Save, i inih “svetih” vrijednosti, provoditi nad, ionako dovoljno unesrećenim, bošnjačkim povratnicima. I na kraju, podsjećam ih na riječi Uzvišenog: I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! (Hud, 113.). Impressum Izdavač GID SAFF Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322 distribucija: +387 62 287 412 Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Bugojno part br: 6764162000885351; transakcijski: 1613000022234395 Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić, Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić DTP Semir Šišić Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber Direktor Semir Mujić Direktor marketinga Semin Rizvić +387 62 343 635 Koordinator za dijasporu Ramadan Rušid +386 41 255 239 Štampa EMANET d.o.o., Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X redakcija@saff.ba saffmagazin@yahoo.com www.saff.ba Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622 27. januar - 4. rebiu-l-evvel 5