Uvodnik Gledati tuđim očima Dva događaja iz protekle dvije hefte postavljaju pred Bošnjake jedno pitanje: Da li se neko drugi treba i može boriti za naše nacionalne interese? Prvo su danima trajali, a i trajat će, izljevi euforije što je američka glumica Anđelina Đoli napravila film “U zemlji krvi i meda” u kome, tako kažu, objektivno prikazuje velikosrpsko zločinstvo u BiH. Ne treba sumnjati, jer velikosrpske prostačke reakcije na ovaj film najbolje pokazuju da je Anđelina na strani istine. Drugi događaj je retoričko nokautiranje Milorada Dodika od strane Čedomira Jovanovića, te bijes koji je u velikosrpskom taboru izazvala činjenica da je poražen, po podu prosut, njihov šampion. Pokazalo se da je Dodikova retorička prednost samo u njegovom gedžovanluku i neotesanosti, a čim se pojavi neko brži od njega na jeziku, on se zagublja i zbunjuje. Bilo je uistinu zanimljivo gledati Dodika kako koluta očima svjestan da je poražen, a da ne može napustiti Tanjugov tv-ring. Sve ovo nema nikakve veze s nama! Sve ovo se prije tiče drugih nego nas! A evo i zašto... Genocid nad Bošnjacima, kao i genocid nad Palestincima, recimo, pitanje je koje visi nad moralnim kredibilitetom svijeta, pa i holivudske industrije filma. Dokle god su filmske žrtve samo Jevreji, ali ne i drugi civili proganjani i ubijani u 20. stoljeću, dotle je neiskreno sve to što nam se nameće kao moralna i antifašistička norma. Otud film Anđeline Đoli treba razumijevati kao svjetski doprinos istini, što nema nikakve veze s našom, bošnjačkom obavezom, da gradimo svoju istinu za buduća pokoljenja. To što Anđelina govori istinu o Bosni, to ide u prilog svjetskoj katarzi, pošto se Svijet debelo ogriješio i o Bosnu i o Bošnjake, dopustivši genocid i legalizaciju genocida u vidu postojanja Republike Srpske. Isto važi i za duel Dodika i Jovanovića... To je unutarnja srpska stvar, to je njihov dijalog o temi srpske katarze, pročišćenja i suočenja sa činjenicom da je Republika Srpska stvorena na genocidu i da nije, i ne može biti, kako kaže srbijanski predsjednik Tadić, izraz bi svi Srbi postali Čedo- mir Jovanović, to opet ne bi riješilo naše unutarnje bošnjačke probleme, od kojih je glavni da mi danas potreba srpskog naroda. Po ovoj Tadićevoj tezi ispada da je srpski narod imao potrebu da pobije preko 100.000 Bošnjaka, siluje preko 50.000 Bošnjakinja i protjera preko 500.000 Bošnjaka, e, kako bi napravio Republiku Srpsku. Čedomir Jovanović je čovjek nejasne političke prošlosti, ali, on ima pravo da sada čisti i svoj obraz i obraz svog naroda i tu mu treba od srca aplaudirati. Sve to nema nikakve veze sa Bošnjacima, jer se naprosto radi o jednoj unutarnjoj srpskoj priči, u kojoj smo mi tek objekt preko kojeg se prelamaju pitanja moralnog, humanističkog i antifašističkog kredibiliteta srpskog naroda. Čak i kad bi međunarodna zajednica dobila Anđelinin osjećaj j za istinu, i kad nemamo političara od formata koji će poput Čede Jovanovića skresati Dodiku istinu u brk, niti imamo filmske umjetnike (čast izuzecima) koji će praviti priče o genocidu nad Bošnjacima, namjesto što prave ratne filmove o bošnjačkim pederima (Go West) i andrićevskim idiotima (Gori vatra), kako bi se dodvorili s-h šovinistima i negatorima genocida. Niko sa strane, ma koliko dobronamjeran bio, ne može riješiti pitanje bošnjačkog odnosa prema bošnjačkoj istini, koji se danas ogleda u apsolutnom odsustvu političke i društvene volje u bošnjačkih zvaničnika da se svjedoči kako je Republika Srpska genocidna tvorevina koja mora nestati sa mape antifašističkog svijeta, i kako su Bošnjaci nakon Jevreja, procentualno, najveće žrtve 20. stoljeća, i da kao takvi moraju dobiti satisfakciju u vidu izgradnje građanske Bosne i Hercegovine, u kojoj će Ustav, a ne entiteti, a ne kantoni, štititi građanska i nacionalna prava svih naroda i građana. Ovaj cilj ne zanima ni Anđelinu, ni Čedomira, jer oni imaju svoje zemlje, i svoje sudbine, a njihova priča o Bosni postoji zbog njih, a ne zbog nas. Bošnjaci konačno moraju graditi svoj odnos prema sebi, a ne da sebe gledaju i vrednuju tuđim očima. Impressum Izdavač GID SAFF Velikog sudije Građeše 25, 72000 Zenica Trg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322 distribucija: +387 62 287 412 Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Bugojno part br: 6764162000885351; transakcijski: 1613000022234395 Glavni i odgovorni urednik Semir Imamović Redakcija Abdusamed Nasuf Bušatlić, Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić DTP Semir Šišić Lektor Abdulmedžid Nezo Stalni saradnici: Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber Direktor Semir Mujić Direktor marketinga Semin Rizvić +387 62 343 635 Koordinator za dijasporu Ramadan Rušid +386 41 255 239 Štampa EMANET d.o.o., Zenica Časopis izlazi svakog drugog petka. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju. ISSN 1512-651X redakcija@saff.ba saffmagazin@yahoo.com www.saff.ba Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622 10. februar - 18. rebiu-l-evvel 5